The start over

242 16 3
                                    

Doruckovali smo i prisecali se proslih dana.

Dejmon: Je l' se secate kad je Izabela uskocila u ono jezero kako bi uhvatila ribu(smejao se)

Elena: Daa! Sreca pa je prezivela(izdahne pa se nasmeje sklonivsi ruku sa grudi)

-Nije fer,ja se toga ne secam!(prekrstim ruke i napravim neku ljutitu grimasu pa prsnem u smeh)

Dejmon:Imala si samo tri godine,logicno je se ne secas(nasmeje se pa me ustine za obraz i napuci usta pa ruku blago udalji i nastavi da jede)

Elena: I Lili nije bila cvet(prekine je zvono na vratima pa brzo ustane da vidi ko je) Izabela za tebe je(pogleda me i uputi mi smesak,u sekundi srecna skocim misleci da je Dzejson ali se setim da ga vise nema)

Klaus: Dobro jutro lepotice(osmehne se i rasiri ruke u zagrljaj u koji ja ubrzo skocim)

-Obradovao si me(kazem grleci ga)
Imam nesto da ti saopstim(pocesem se po celu te mu pokazem da sedne a on mi da upitan pogled koji uputi i mami i tati)

Klaus: Nadam se da je dobro(osmhne se nesigurno)

-Odlucila sam da napustim Mistik Fols(prekine me ustajuci)

Klaus: Sta?!(povikne)

-Mislim da mi treba novi pocetak,vraticu se,ne brini i posecivacu vas(osmehnem se u nadi da ce se obradovati)

Klaus: Jesi li sigurna Izabel?(upita me zabrinuto)

-Jesam(kazem odlucno te zapalim cigaru i uvucem plavi dim u svoja pluca)

Klaus: Kada ides?

-Sutra

Klaus: Tako brzo?

-Da

...

Setala sam sa Klausom malo. Pitao me je da li zelim da izadjemo i provedemo se ali sam odbila,i dalje razmisljam o Dzejsonu i svemu onome.
Palo je vece i legla sam da spavam.
Budim se ujutru te brzo ustajem iz kreveta kako bi otvorila prozore,ne bi li udahnula malo svezeg vazduha koji ce mi nedostajati. Gledam u svoju sobu i imam osecaj kao da je gledam poslednji put. Nedostajace mi sve odavde,cak i moje "ludacko" ponasanje i mamino i tatino gundjanje. Udahnem pa pogledam u bez boje zidove i tri postera Dzonija Depa koji su se nalazili na istim. Zatim uputim pogled ka regalu i krenem ka njemu kako bi se spakovala,tesko mi je ovo,ali neke stvari se moraju uraditi.
Otvaram regal i pakujem odecu u kofer,zacujem nekog kako stoji na vratima sobe i brzo pogledam tamo ne bi li videla ko je.

Dejmon: (pogleda me pa pridje ormanu i izvadi crnu  haljinu sa ofingerom) secam se kada si je nosila na svom petnaestom rodjendanu(kaze gledajuci u haljinu)

-Bila je udobna(odgovorim gledajuci u haljinu pa se osmehnem)

Dejmon: Spakuj se ti da te ne zadrzavam ja,bicu dole(vidim kako mu jedna suza klizi niz obraz te brzo skocim ka njemu koji se vec uveliko nalazio ispred vrata sobe)

-Tata!(poviknem pa ga zagrlim na sta me on stegne jace u zagrljaj) bicu ja dobro(odgovorim uplakanim glasom)

Dejmon: Verujem da hoces(poljubi me u kosu pa izadje iz sobe) Cekamo te dole!(povikne sa stepenica)

-Vazi

Pogledam jos malo u regal ne bi li videla da nisam nesto zaboravila,pa primetim svoju crnu koznu jaknu koju brzo navucem na sebe.
Kada sam vec spakovala sve,bacim jos jednom pogled na dobro poznato utociste,vise bi je nazvala jazbinom i ako nije delovala tako. Pa uputim pogled ka komodi pored kreveta na kojoj je stajala nasa porodicna slika pa je brzo spakujem i izadjem iz sobe.
Dok polako koracam niz stepenice cujem razgovor mame i tate pa zastanem kako bi oslusnula malo

The Vampire Diaries 9 season - Izabela SalvatoreWhere stories live. Discover now