1.dio

4.7K 106 14
                                    

"Molim vas vezite pojaseve uskoro slecemo." cula sam kako govori stjuardesa

Joj napokon.Slatki dome moj.Napokon ponovo u Madridu.

Gledala sam da li je neko dosao po mene.Bio je to jedino moj vozac.Zasto sam se uopste i nadala da ce doci moji roditelji da me docekaju? Koja sam ja glupaca..

"Dobro dosli gospodjice Samantha"

"Bok" nasmejala sam se

"Mozemo da krenemo"

"Uredu gospodjice"

Krenuli smo i ugledala sam neku curu kako trci prema meni...

"Lusijaaaa" viknula sam kada sam je prepoznala

"Samantha " skocila mi je u zagrljaj

"Kako si mi samo nedostajala Samy"

"I ti si meni Lucy" nasmejala sam se

_____________

Moja kuca moja lepa kucica.Otisle smo skupa do moje sobe.Sve je bilo tako kako sam ja ostavila.Bacila sam se na krevet.

"Nisu se ni setili da me nazovu"

"Znas da su zauzeti"

"Da i zato ne mogu da nazovu kcerku na mobitel da pitaju ej jesi stigla?"

"Upravu si,ali poznajes ih.Nego pricaj sto ima novo?"

kucc-kucc

"Napred"

"Gospodjice vasi roditelji su rekli da ih sacekate na veceri"

"Dobro,mozes da ides" namrstila sam se

"Vidis?Nema nista novo,isti su" suza mi je zastala u oku

Nego da se ja predstavim :)

Zovem se Samantha Remington.Punim sutra 22 godine.Moji roditelji su ziveli u Americi,ali kada sam ja napunila 2 godine,preselili smo se u Madrid.Tu sam upoznala Lusiju moju dragu.Ona je moja najfrendica.Poznajem je odkada znam za sebe.Nisam imala puno frendica,jer su svi mislili da sam razmazena bogatasica...Bolelo me je i dalje me boli sve to.Mrzim sto imam novaca,zato sam trazila od roditelja da me upisu negde u srednju skolu.Negde gdje nikoga ne poznajem.Zelela sam da radim i da ucim.Da sve sto dobijem zasluzim sama svojim radom.Tako je i bilo.Otisla sam u Njemacku.Zavrsila skolu i upisala fakultet.Tako sam bila srecna.Usrecilo me je sto niko nije znao ko sam,mogla sam da radim.Mogla sam da skupljam novac za nesto sto sam zelela da kupim.Nije bilo kao kod kuce,tamo sam samo okrenula broj i vec sam dobila 100 drugih stvari pored onoga sto sam ja zelela.

Danas sam se vratila da proslavim svoj rodjendan sa Lucy.Bar je ona pored mene.

"Srecno mala,veceras" nasmejala se

"Hah hvala,trebace mi" uzdahnula sam

Uzela sam kofere i pocela sam se rapakivati.Zazvonio mi je mobitel

"Halo" cula sam meni poznat glas

"Bok ljubavi" nasmejala sam se

“Jako mi nedostajes,necu izdrzati toliko da te ne vidim"

"Ni ja...jedva cekam SP,tamo cemo ponovo biti zajedno"

"Ahh,samo cu te ljubiti"

"Hehe,i ja cu tebe"

Nastavili smo pricati o totalno nebitni stvarima.Zatim sam se setila da moram da se spremim za veceru.Obukla sam ono sto sam prvo nasla u ormaru.

___________

"Mama, tata" zagrlila sam ih

"Lepotice nasa,hajde da sednemo za sto"

Za stolom je kao i uvek vladala tisina.Inace nemojte se cuditi sto me nisu pitali kako sam putovala ili tako nesto slicno.Njih to ne zanima.

"Recite mi o cemu ste hteli da razgovarate sa mnom?" upitala sam besno

"Zelimo da se udas"

"Molim?" nasmejala sam se

Joj sigurno je Marco pricao sa mojim roditeljima..Joj slatkis moj maleni kako ga samo volim...

"Tako je,znamo za tu tvoju vezu sa Marcom Reusom,ali on nije za tebe"

"Cekajte,a za koga onda zelite da se udam? Ne razumem vas" zacudjeno sam ih upitala

"Za jednog decka koji je stvoren za tebe,bogat je"

"Bogat? Ali zar vam Marco nije dovoljno bogat?"

"Duso,on mozda jeste poznat nogometas u Dortmundu,ali Dortmund nije svet.Zelimo da se udas za pravog coveka"

"Ali...." suze su mi krenule niz lice

"Shvati,ti moras da se udas za bogatog decka,ako to ne ucinis,ne odgovaramo za posledice"

"Zar meni pretite? Ja sam vam kcerka..." nastavile su mi suze kliziti niz lice

"Ne pretimo ti mi,samo ti govorimo.Zar nas neces poslusati?Tvoj verenik sutra dolazi"

"Sutra?Pa ja ni ne znam ko je on.."

"Zove se Neymar"

"Neymar? Salite se?"

"Ne,duso.Pricali smo sa njegovom porodicom i njima je to uredu"

"Meni to uopste nije uredu"

Ustala sam od stola i brzo otrcala do svoje sobe...

Uzela sam mobitel i pocela kuckati novu poruku

S:Ej ajde da idemo do nekog kluba

L:Hajde

S:Moramo pricati

L:Desilo se nesto?

S:Bolje pitaj sto se nije desilo o_o :((

L:Spremam se brzo girl,i vidimo se pricas mi

S:Naravno ljubim

L:I ja tb

___________

"Zurli sam,jesi me dugo cekala?"

"Ma nisam"

"Pricaj o cemu se radi"

"Udajem se za Neymara"

"Koji ti je taj? Zar ti nisi sa Reusom?"

"Ne pitaj,roditelji zele da se mi vjencamo"

"Cekaj mislis na onog nogometasa Neymara?" zacudjeno me je pogledala

"Da...kreten.."

"Odkud znas da je kreten?"

"Ne znam,ali je sigurno kreten cim zeli da uzme devojku koja ima decka"

"I jos me ni ne poznaje" progundjala sam

"Zao mi je,da li postoji neka mogucnost da ih odbijes?"

"Pronaci cu nacin,oni su spremni na sve samo da se udam za bogatasa"

"Nemoj tugovati,hajdemo unutra da zaboravimo sve"

"Hah idemo " nasmejala sam se

Zelela sam da se napijem da sve zaboravim.Kako samo mogu tako biti podli da me zele naterati da se udam za nekog stranca?Zar im je toliko bitan novac?A i on je sigurno neko jako pametan..cim zeli da bude samnom,a ni ne poznaje me...

Nikad ne reci nikad! /2014/Where stories live. Discover now