27.dio

2.4K 77 19
                                    

*o*

"Znaci ipak ste se zaljubili.."

Osetila sam kako me Neymar miluje po ruci..

"Ipak jesmo.." odgovorio je tiho

"Drago nam je zbog vas,drago nam je sto ovo ipak nece biti primoran brak"

"Nece,naravno" nasmejao se Neymar

"Braco,inace danas utakmica u 4?"

"Da,posle toga idemo kuci"

"Meni je ovde super" odgovorila sam

"Hey,nemoj tako.Svakako ako prodjemo moja kuca je bliza,nego hotel"

"Dobro,onda idem da se spakujem"

"Idem ja sa tobom" poceo je da skace oko mojih nogu Davi

"Hajde,idemo" podigla sam ga i krenula prema sobi

U magli sam cula kako se smeju,ali ubrzo nisam nista cula.

Na hodniku sam srela Lucy

"Hey pa gde ste vi juce nestali?" upitala me je

"Otisli smo malo da se prosetamo"

"Aha,da se prosetate.Okej." odgovorila je ironicno

"Lucy.."

"Nemoj,ovde ima i dece"

"Nisam nista rekla" nasmejala se

"Jesi se spakovala?" upitala sam je

"Jesam"

"Hajde onda meni da pomognes" povukla sam je za ruku

Dok sam se ja pakovala Lucy je uzivala na krevetu.Pa naravno zasto sam ja pomislila da ce ona meni mozda pomoci?

"Sam,mogu da se igram u kupaonici sa automobilima?" upitao me je Davi

"Naravno,mili samo pazi da se ne povedis"

"Znaci..vi ovde.."

"Lucy,molim te prestanii"

"Hhaha nisam nista rekla.Samo kazem da ste se vi ovde igrali"

"Sam.." osetila sam Davije malena rucice

"Reci mili"

"Ti i papai se igrate?"

"Lucy,ubicu te.." rekla sam joj tiho

"Pa ..mili..znas kako tebe papai golica kada legnes pored tebe?"

"Da.." gledao me je pazljivo

"E tako i mene uvek golica"

"Dobjo,idem ja nazad"

"Idi mili" poljubila sam ga u glavu

Zatim sam skocila na Lucy.

"Ubicu te.." gledala sam je besno

"Hhaha mamice,moras deci sve da objasnis"

"ti nisi normalna"

"Ali me ipak volis" zagrlila me je

"I previse girl"

_______________

Nakon dugog pakovanja,napokon sam bila gotova.Lucy me je kao i uvek napustila,negde je ostila sa Oskarom.Ali dobro nema veze nek se samo provodi.Neymar je otisao takodje negde sa Davijem.Raf je sa ovima iz ekipe,a njeni roditelji su otisli da se prosetaju.A ja?Ja sedim tu  na balkonu i gledam grad.Kako je samo sve savrseno.Tu sam,u ovoj drzavi...Tu sam u Brazilu...Nisam ni sanjala da ce ovako biti...

Nikad ne reci nikad! /2014/Opowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz