Poglavlje dvadeset i osmo

2.1K 115 49
                                    

Znate ono kada se probudite u tuđoj sobi sa užasnom glavoboljom? Ne? Pa i bolje je iskreno

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.


Znate ono kada se probudite u tuđoj sobi sa užasnom glavoboljom? Ne? Pa i bolje je iskreno. Ne želim nikome da to doživi.

Moja reakcija je bila neprocijenjiva. Mislim da se moj vrisak čuo i u trećem katu ove zgrade u kojoj sam se nalazila.

„Šta koji?" U sobu ulijeće muškarac u bijeloj majci i trenerci sa zbunjenom facom. Pogledala sam u njega još više šokirana. Okej, mislim da ću početi plakati.

„Šta..gdje..kako?" Spetljala sam svoj jezik u pokušaju da postavim nekakvo pitanje.

„Prvo i prvo, mi", počeo je svoj monolog, pokazavši prstom u prostor između nas „nismo spavali. Drugo, ja te nisam kidnapovao, nego nisam imao pojma gdje su ti ključevi od stana, pa sam te poveo kod sebe, a treće, objasnit ću ti ko sam i što hoću od tebe, ali se smiri."

Gledala sam nekoliko trenutaka u plavookog momka, prebirajući svoje preostale živce.

„Možeš li mi najprije reći ko si uopšte?" Upitam zbunjeno, trljajući svoje slijepoočnice. U ruci je držao čašu vode i pružio mi je zajedno sa dva aspirina. Zahvalno sam klimnula glavom. Sjeo je kraj mene na krevet i posmatrao me.

„Ja sam Laris Dobrev, na vašoj usluzi." Nasmije mi se i time pokaže red bijelih zuba.

„Ne razumijem." Pomrmljam, sve više i više zbunjena.

„Znam, gle, pustit ću te da se odeš istuširati. Našao sam neke odjeće koja ti ne bi trebala biti velika, a ja ode napraviti doručak pa ćemo u miru razgovarati."

„Uredu." Tiho kažem. Pružio mi je odjeću i pokazao gdje je kupatilo. Brže bolje sam ušla pod tuš i uvela se u red. Topli mlaz vode mi je prijalo po koži, tako da sam sebi dala vremena da se opustim. Nakon što sam se presvukla u sivu mušku majcu i crnoj trenerci izašla sam i uputila se prema kuhinji.

Zapravo, najprije da sam pokušavala pronaći kuhinju, no kada sam je našla vidjela sam Larisa kako je skuhao kahvu i omlet.

Ušla sam u kuhinju i sjela za trepezarijski stol. On je u međuvremenu servirao doručak i sjeo nasuprot mene. Počeli smo jesti u tišini. Nisam ga željela ništa još pitati jer sam osjećala glad, a i mislim da ne bi ni mogla dovršiti doručak ako odmah počne da mi objašnjava šta se zapravo dešava.

Nakon doručka sam mu pomogla da podigne sofru, te smo sjeli u dnevnome na kauču. Gledao me par sekudni u tišini.

„Pitaj šta te zanima." Rekao je mirno.

„Pa najprije me zanima što ti hoćeš od mene?" To pitanje mi se motalo po glavi otkako sam se probudila i iskreno me bilo strah što mu je sve po glavi moglo biti.

„Da bih ti to rekao trebam ti se prvo pretstaviti. Ja sam Aresov najbolji prijatelj." Mom čuđenju danas očigledno nema kraja. Izbezumljeno sam gledala u Larisa, te polako počela shvaćati što se trenutno dešava.

Kralj sloma [✔]Where stories live. Discover now