Kralj sloma [✔]

Poglavlje jedanaesto

U firmi se posljednjih dana svašta promjenulo. Otkad smo sklopili ugovor i postali dio tima od „Atlante" dobili smo i nove zakone, nove radnike dok su neki čak otpušteni! Renovirala se firma i svaka kancelarija, svaka prostorija je sad prefarbana u čistu bijelu boju,podovi su sa mramornim bijelim pločicama obloženi, drvenim detaljima, pokojom slikom i kožnim namještajem!

Ne bunim se, baš naprotiv, mnogo je ljepše nego prije, ali mi žao onih koji su dobili otkaz. Osim toga, unaprijedili su me. Sad radim kao glavni dizajner i fotograf, šef sam onima koji su sad na mojoj bivšoj poziciji dok ja dobivam također šefa...Da, i to mi nimalo ne odgovara. Sama činjenica da će opet neko upravljati sa mnom i mojim poslom mi ne stvara ugodu. Moj bivši šef, Mirza je sad na najvećoj poziciji, slično kao i kod gospodina Emira Aganovića.

Ponekad mi mislima prođe Ares što sam uvijek pokušala izbjeći, ali kada sam sinoć dobila njegovu poruku ostala sam zapanjena.

„Rekao sam ti da nam ono nije bilo posljednje druženje. Slatki snovi.-Ares."

Šta je sa tim uopšte mislio? Bila sam zbunjena i nisam mogla odmah zaspati, i danas razmišljam o njemu i njegovoj poruci ali nikako da shvatim šta je time mislio. Možda je to poslao da ga se sjetim, da vidi jesam li ga zaboravila? Zaista nisam imala plana.

Ulazim u lift od svoje firme i na spratu gdje se nalazila moja kancelarija vidim užurbane radne kolege. Namrštim se na njihove ubrzane korake. Prilazim svojoj sekretarici i pozdravim je.

„Sajra, što su svi napeti i kud im se žuri?" Upitam je i prebacim pogled na njih.

„Danas nam dolaze ti novi uposlenici, vaš šef je jutros došao prvim letom za Sarajevo u šest sati. Doći će za pola sata." Klimnem glavom i ulazim u svoju kancelariju.

Bila je duplo veća nego prošla. Zidovi su bili bijeli i imalo je par obješenih slika. Pod je bio od bijele mramorne ploče. Na sredini se nalazio bijeli radni stol, tu je bio i kožni namještaj boje vina. Sa desne strane su bile police sa knjigama, pored njih je bila i polica sa pićima dok je sa lijeve strane bio namještaj za primaoce. Sjednem ispred radnog stola i počnem prelistavati par papira koje smo dobili jučer. Tu su bili zapisani svi novi zakoni vezom firme.

Čujem kucanje a zatim Sajru kako ulazi.

„Aurelija, došao je vaš šef. Čeka vas u njegovoj kancelariji." Klimnem glavom i ustanem se. Namjestim svoju sivu kariranu suknju i bijelu košulju te bez riječi krenem prema kancelariji pored svoje. Pokucam i čujem muški glas da uđem. Nešto mi je zvučalo poznato ali skrenem te misli po strani jer je nemoguće da ga znam. Čim zatvorim vrata za sobom okrenem se prema njemu i ostanem iznenađena i bez riječi.

Ispred mene na pet metara je stojao on, u bijeloj košulji, tamno-plavom sakou i hlačama. Na ruci srebreni sat dok je njegova zlaćana kosa bila kao i po običaju na jednoj strani namještena. Njegove smaragdne oči su gledale direktno u moje i bile isto koliko i ja iznenađene. Oboje šutimo, ni riječi ne izustimo nekoliko sekudni, možda čak i minuta. Dok ja tako zaleđena stojim ispred vrata glavom mi prođu razna pitanja. Dovraga zar će mi on biti šef?!