Part 4

640 19 4
                                    

Zayn’s P.O.V.

Učinilo mi se da se stresla na moj dodir. Ne znam ni zašto sam joj prišao s leđa, verovatno želim da izgladim stvari, ali mi nije jasno iz kog razloga. Koliko god ta devojka bila razmažena, tvrdoglava, dosadna i histerična, interesantna je i hoću da održavamo kontakt. Počela je da se pomera u mestu, o čemu razmišlja? Uzela je torbu i podigla je u vazduh, čekaj, neće valjda.. U sledećem trenutku ja se nalazim opružen na zemlji dok me napada teška, kožna torba puna knjiga. Ne znam ni da li je shvatila da sam to ja, ali vidim da je umrla od straha i ne namerava da stane sa ovim. Ovo mi stvarno nije trebalo.

„Ako si planirao da me siluješ, našao si pogrešnu devojku, znaš!!“ Vikala je već pomenuta plavuša, dok je mlatarala čime god je stigla, i što je najgore, sve se to obilo o mene.

„Perrie!“ Povikao sam njeno ime, nadajući se da će prestati kada shvati da je to jedan Zayn Malik. Naravno, ne zanemarujem činjenicu da će možda tada još jače zaudarati.

„Uooou, čak mi i ime znaš, vidim raspitao si see! Da li si mi već zapamtio celu biografiju?!“ Pa da li je moguće da me nije ni pogledala? Svejedno, nastavila je da udara, ne obazirujući se na moje preklinjanje. Pitam se da li je uopšte čula kako se borim za život?  

„Ne Perrie, znam ti samo imee! I mi se poznajemo!“ Odgovorio sam glasnije, kako bih nadjačao njeno vikanje.

„Pa naravno, sada se poznajemo! A što se tiče imena, znam ja vas, malo po malo!“ Ona je nedokazana.

„Perre, ja sam Zayn Malik, prekini!“ Povikao sam glasno. Čim me je čula, zastala je i nemo gledala u mene.

„Nisi morala da me napadaš, nisam imao lošu nameru.“ Ustao sam sa zemlje, dok sam rukama sklanjao prašinu sa sebe.

„Nisi imao lošu nameru?!“ Oo, ovo je bilo nikad glasnije, šta sam joj sad skrivio, zaboga? „Pa da znaš, sad imam još veću želju da udaram još više.“ Rekavši to, opet je usmerila onu *ebenu torbetinu na mene, a ona je završila na nezgodnom mestu na mom telu. Ma jel' ona normalna?! Umreću! To je prouzrokovalo da se na to mesto uhvatim, na sred ulice.

„Da nisi skrenula?! Ovo boli!“ Prodrao sam se na nju.

„Ne! Potpuno sam okej!“ Zašto mi to tako ne izgleda?

„Pa nisi, čim si tako pomahnitala!“ Zaista, devojka je previše histerična, ne znam ni zašto sam poželeo da rešimo neke stvari. Sada sam samo završio sa njom i njenim suludim ponašanjem.

„Ne želim da mi se više obraćaš.“ Rekavši to, zaokrenula se i uputila u našu ulicu. Pa šta joj sad to znači? Krenuo sam za njom kao neki potrčko, u želji da saznam šta sam to uradio. Jedva sam sustigao njen brz, ali i smešan, hod.

„Ali zašto?“ Pitao sam je, šireći ruke.

„Jednostavno, ne želim.“ Odgovorila mi je sarkastično, nastavljajući da hoda ka kući. Ova plavuša će me izludeti, a ja sam takav kreten što se ovako ponižavam, pa nije ni čudo. Zayn Malik ne juri žensku, ženska juri njega! Eto, izgleda da je moralo da dođe do izuzetka. Uskoro, ugledao sam dva velika dvorca, koja su označavala kraj ovog cirkusa, mada, kojima je počeo jedan drugi. Kada sam se pojavio ispred kuće, video sam da su u našem dvorištvu moji roditelji i Edwardsovi.  Već na kapiji se krenuli sa kretenskim izjavama koje su se uglavnom nadovezvale na to kako smo se Perrie i ja zbližili. Ona i ja? Sumnjam da se histerična plavušica i uobraženi dečko mogu ikako zbližiti. Perrie je kao munja uletela u kuću usput ignorišući dozivanje svojih roditelja. Meni preostaje da uradim to isto i zatvorim se u sobu. Hm, pitam se da li će ostaviti otvoren prozor? A zašto mene to *ebeno interesuje?! Zayn, ne razmišljaj o njoj.

'Beauty' By: Jovana S.Where stories live. Discover now