Ten Days With My Devil/h.s./

45.Dio/Last.../

Uopće ne znam jeli čula što sam zadnje rekla.Samo znam da mi treba još 99 centi koje nemam.Kvragu ja i moje razmišljanje.Ne stignem otići u stan po novce jer će se Harry sigurno vratiti....

Dok sam hodala po isušenoj travi koja je okruživala zgradu,u glavi mi je odzvanjala jedna stvar.'Policija traga za vas dvoje...',te riječi koje ne mogu izbrisati opsjedale su me.Harry ne smije zbog mene završiti u zatvoru,to si nikada nebi oprostila.Možda bi bilo najbolje...

''O oprostite!''-moje razmišljanje bilo je prekinuto kada mi se plavokosi dečko obratio.Ne znam zašto se ispričavao pa nije ništa napravio.Ili sam ja postala toliko luda i zamišljena da više ne znam što se događa izvan moje glave.Ogrnut dugačkim crnim kaputom kakve je Harry nosio sa zelenom kapom na glavi.

''Zašto se ispričavaš?''-skupila sam obrve i pogled usmjerila na njegovo lice.Po mojoj procijeni imao je približno godina kao i ja.Ruke je držao stisnute u kaput i usnice su mu se tresle,kao da mu je bilo hladno.Iskreno ništa nisam osjetila,možda neki blagi povjetarac koji bi prošao kroz mene,ništa drugo.

''Pa okrznuo sam te ramenom.''-blagi glas mi se obraćao.Hah,pa da i to doživim da mi se neko ispričava zato jer me okrznuo.U NY nije tako,ljudi prođu pored tebe pa makar te i srušili na pod nitko ništa.Svi su u nekom svom filmu i svi mare samo za sebe.Ljubaznost je u tom gradu bila ravna nuli!

''Ne moraš se ispričavati,dogodi se!''-poklonila sam mali ljubazni smiješak.Bio je jedan od onih 'ljubaznih' dečki koji da tako kažem brinu za svoje cure.Kod Harry-a sam samo mogla sanjati o tome...Izvadio je ruku iz kaputa i usmjerio je prema meni.Isto sam i ja napravila.

''Niall!''-rekao je i mogla sam vidjeti onaj dječji osmijeh koji su samo neki ljudi zadržali.

''Lola.''-bilo je ovo rukovanje,koje inače nisam voljela raditi.Dodirivati tuđe ruke koje Bog zna gdje su bile.Ali kod njega je bilo drugačije,imao je neku dobru energiju koja je zračila iz njega.Djelovao je kao da uopće nema problema,komplikacija kao ja.Bio je nekom čudnom prilikom 'zatočen' u djetinjstvu.U onom dobrom djetinjstvu koje je većina nas imala.

''I što djevojka radi na ovakvom mjestu.''-polako smo krenuli prema stepenicama koje vode u zgradu.Možda bi mi trebao neki ovakav razgovor sa osobom kao što je on.Opušteni,smiren.

Ali što da kažem.'E znaš uobičajne stvari,bila sam skoro silovana pa me Harry spasio i doveo na ovo mjesto Bogu iza nogu.Tako ništa posebno'

''Tu sam sa dečkom.''-rekla sam bez razmišljanja.Da li sam ja upravo Harry-a nazvala dečkom?Moram se maknuti sa teme!Iako sam najviše vremena provodila sa Harry-em i da imali smo intimne odnose,ali i dalje mi je čudno nazivati ga dečkom.Jeli mi on uopće bio dečko,jeli i on mene smatrao nekom vrstom njegove djevojke?Izbjegavati ću tu temu s njim.

''Ti?''-mijenjam temu sa mene na njega,stvarno ne želim sada razmišljati o svom životu.

''Doselio sam se prije nekoliko tjedana i trenutno živim sam...''-dečko poput njega živi sam?Očekivala sam odgovor kao 'živim tu sa djevojkom',ali očito ne.Voljela bi da je to rekao,imala bi malo ženskog društva.

''Imaš li djevojku?''-čisto da znam hoće li dolaziti kod njega.Pričati sa drugom osobom koja nije Harry bilo bi odlično!On i ja jednostavno nemamo tema i taj naš 'razgovor' često završi seksom.

''Ne.''-nasmiješio se kada je odgovarao.Čudno,dečko je zgodan i pristojan.Sigurna sam da bi ga svaka djevojka željela.

''Mogu li te nešto pitati.''-šapnula sam mu dok smo prolazili kroz drugi kat.Neugodno mi je ovo pitati i malo je čudno,ali moram znati!

''Naravno.''-dao mi je onaj povjerljivi pogled od kojeg sam se malo smirila.Ne znam zašto,ali imam osjećaj da ovom tipu mogu vjerovati i pričati s njim što god želim.