O T E T A

20.-KRAJ

Mjesec dana nakon što je prošlo otkad sam počeo pratit Ciaru shvatio sam koliko je posebna i drugačija. Zaslužuje sve najbolje u životu i imati čovjeka uz sebe koji ju voli više od svog života. Kada sam ju oteo nakon nekog vremena zaljubio sam se u nju kao nikad prije u nijednu. Svaki njen pokret je drugačiji i poseban i ta njena tvrdoglavost i upornost.
Kada je Petar opalio hitac bio sam na podu. Ciara je skočila pred mene i dobila metak namjenjen meni. Ležala je na podu, a na njenom licu slijevale su se suze. Krvi je toliko bilo. Ne! Ne može moja malena umrijet. Ne zbog mene!
Stavio sam ruku ispod njene glave i pritisnio ranu.
"Ciara ostani uz mene. Nemoj zaspati." Prvi puta su mi oči zasuzile. Mislav nas je pogurao sa strane, a oko nas su se samo čuli ispaljeni hitci.
"Luka..."nije imala snage pričati. Krv joj je krenila iz usta.
"Ciara gledaj u mene. Jaka si. Nemoj zaspat. Nije kraj."držao sam ju tu rano iz koje je šikljala krv. Prokleti Petar ubit ću ga.
"Luka oprosti mi za sve." Ona se meni ispričava... što da ja njoj onda kažem?
"Ciara oprosti ti meni. Gledaj u mene."počne sklapati oči.
"Ciaraa."izderem se. Ne smije zaspat. Mora bit pri svjesti.
"Luka..."gledala je u mene,a suza je za suzom išla kao kiša u jesen.
"Molim? Vodit ću te u Rusiju. To ti je oduvijek želja bila. Naći ćeš se sa Larisom i Teom."pokušala se nasmijati.
"Volim te.."izdahnula je.
"Neeee"-počeo sam ju šamarati da dođe sebi,ali nije došla. Moje sunce ne otvara oči. Suze su mi krenile na lice. Prvi puta da ja plačem.
Bio je to prvi i posljednji put njenog 'volim te"
"I ja tebe."jedva sam izustio i poljubio ju.
Moje malene nema više....

Evo ljudi kraj:(
Kako vam se svidjela priča? Želim se zahvaliti onima koji su čitali,komentirali i klikli Vote.
Želite li nastavak priče?
Lyy❤