PETA DIMENZIJA

Susreti

Tri stotine godina od vremena Ibn Sine jedna od njegovih medicinskih knjiga došla je u ruke redovnice Birgitte Švedske u španjolskom gradu Santiagu. Birgitta, tražeći lijek za oboljelog muža, u knjizi je pronašla tektonsko znanje. Ono što je Khadija učinila za islamsku, Birgitta je učinila za kršćansku civilizaciju. Oduševljena tim otkrićem otputovala je Papi, vrhovnom autoritetu zapadnog svijeta, i zatražila odobrenje za osnutak novog reda ustrojenog prema uzoru na Isusa i njegove učenike. Novi red je trebao biti i novo tektonsko učilište. Birgitta je tektonsku vještinu objavila čak četvorici papa. Trojica su umrla u vrlo kratkom pontifikatu, vjerojatno od posljedica djelovanja Dinamise. To je potaknulo Birgittu izraditi zaštitu koju je ugradila u svoju knjigu. Umrla je u Rimu prije nego što je ustanovila svoje tektonsko učilište u Vadsteni. Novi Papa zadržao je Birgittinu knjigu kao osobnu zaštitu.

Možda bi kršćanska civilizacija opet zakočila dolazak Megalokronika da hrvatski svećenik Ivan nije došao u Rim izučavati Birgittine objave. Otkrio je tektonsko znanje ali knjigu nije mogao iznijeti iz arhiva. Uložio je veliki trud i u svoj glagoljski misal ugradio stečeno znanje. Ivan je u Ninu otvorio tektonski prolaz i svjedočio pogibeljima od Dinamise. U potrazi za drugim portalom krenuo je prema Birgittinom samostanu u Švedskoj. Na putu se od ratnih sukoba koji su tada vladali središnjom Europom sklonio u franjevački samostan u Kadanu. Svjestan da neće stići do Švedske izradio je prijepise svoje glagoljske knjige i u njih ugradio zaštitu poput one koju ima Birgittina knjiga. Nakon njegove smrti gvardijani samostana darivali su Ivanove knjige crkvenim velikodostojnicima zbog njihove velike vanjske ljepote. S obzirom na to da su pisane na rijetkom pismu nisu bile predmet svakodnevnog korištenja. Vremenom im se izgubio trag.

Sir Isaac Newton pronašao je u sveučilišnoj biblioteci u Cambridgeu jednu Ivanovu knjigu. Zanimao se za misteriozno pismo i u njemu otkrio pravilo brojeva. Stekao je tektonsku vještinu, ali nije spoznao opasnost od Dinamise. Knjiga mu je pružala zaštitu koje nije bio svjestan. Tektone iz svoje budućnosti podučavao je znanju i tektonskoj vještini, ali ne i opasnostima od nihilističke sile. Time ih je nehotice izložio njezinom pogubnom djelovanju. Vjerojatno su svi stradali, pretpostavljam, jer se više nisu sretali.

I na kraju priče, u jednom naprednom tehnološkom pokusu meni je dopala čast otkriti tektonski portal. Ne znajući za nihilističku silu, poput Newtona, u opasnost sam dovela svoje prijatelje i kolege s posla. Vjerojatno je pod utjecajem Dinamise došlo do eksplozije plina u kojoj su stradali prof. Blumenmeier i ostali. Još žrtava na oltaru znanosti. Tražeći pomoć za Tima otišla sam na turneju tijekom koje sam usavršila tektonsku vještinu i zaštitu. Na tom putu upoznala sam izuzetno zanimljive povijesne osobe. Ako to tako mogu reći čak smo postali prijatelji. Uz sve to još uvijek mi nije sasvim jasno koja je moja misija. Sve mi ovo izgleda tek kao temeljita priprema za neki značajniji posao.

U tom razmišljanju utonem u san.

Već sam se naučila na to da me Dorian privuče u zagrljaj čim nogom stupim u dvoranu aerodromske zgrade. Petak je ujutro. Imamo cijeli vikend samo za nas. Od ponedjeljka vraćamo se u svoj stvarni svijet. Raspitujem se za Saleha, Omara i probleme u koje je Dorian upao s njima.

– Pronašli su onoga koji je zamijenio identitete u Bagdadu – priča mi detalje koji su se kasnije događali. – Nije mi sasvim jasno da li su ga pronašli mrtvog ili su mu oni došli glave. U svakom slučaju – nema ga više, a s njime je otišao i odgovor na pitanje – tko je sve to zakuhao?

– A oni dokumenti koje si ponio sa sobom? – upitam. – Da li si ih mogao iskoristiti?

– Ostavio sam ih kod Omara – odgovori. – Stvarni identiteti terorista, koje si ti otkrila, nemaju veze s onim dokumentima. To znači da bi cijela Salehova akcija stvorila nepotrebne napetosti u odnosima njegove zemlje sa zapadnim kompanijama. Ipak, ako ti to nešto znači, Saleh je jako zahvalan na tom otkriću. Uplitanje Kine u već ionako složenu bliskoistočnu situaciju samo bi ih još više udaljilo od cilja kojemu teži. On nastavlja svoje aktivnosti tamo gdje je stao prije Farisove pogibije. Uvjeren je kako će to na kraju donijeti mir.