PETA DIMENZIJA

Efez

Nedjeljno prijepodne provodimo u obilasku piramida. Izvana svojom monumentalnom veličinom ostavljaju dojam postojanosti. Tisuće godina djela nebrojenih ljudskih ruku svjedoče visoko organiziranoj i za svoje doba vrlo naprednoj civilizaciji. Obilazimo unutrašnjost velike piramide. Prolazimo hodnicima i stepeništima. Razgledamo reljefima i zidnim slikama ukrašene prostorije. Ako je netko imao namjeru ostaviti svoj pečat u vremenu – u potpunosti je uspio u tome.

Nešto malo iza podneva vraćamo se u grad. Tražimo lokal pogodan za lagani ručak. Kad smo već ovdje bilo bi sasvim u redu kušati nešto izvorno. Sjedamo u udobne pletene fotelje običnog uličnog lokala iznad kojega je velika tabla Egyptian Foods. Ništa posebno. Prošli smo desetke takvih. Ovdje smo zastali samo zbog tih širokih udobnih fotelja i ugodne hladovine.

Na velikom pladnju donose nam osam zdjelica s rižom, sitnom tjesteninom, umacima, komadićima mesa, povrćem i male lepinje. Kušamo od svega po malo. Dok iz svake zdjelice s pladnja uzmem po samo jedan zalogaj već sam se skoro zasitila. Brbljavi domaćin posvećuje nam maksimalnu pažnju. Kad smo već došli u ovaj dio grada, upućuje nas u lokalne znamenitosti, svakako nas zanima El Muallaqa – središnja koptska crkva iz trećeg stoljeća posvećena Presvetoj Bogorodici. Jedan od značajnijih prostora u ovome gradu.

– Zašto ne? – glasno razmišljam. – Ionako ne planiramo ništa posebno. Danas je svakako dan za odmor.

Malo dalje niz ulicu dolazimo do cijelog crkvenog kompleksa koptske crkve. U dvorište "viseće crkve", kako ju je nazvao naš domaćin, ulazimo kroz reljefima ukrašen kameni dvorišni portal. Neugledne ulice zamjenjuje prekrasno popločano dvorište. U samu crkvu penjemo se visokim stepeništem na razinu prvog kata. Neobično. Vjerojatno su joj zato dali pridjev viseća.

Nedjeljna služba je već davno završila i turistima je ponovno omogućen obilazak. Već sam ulaz u prostor crkve oduzima dah svojom raskošnom ljepotom. Ovo je vrijedilo vidjeti. Središnja dvorana i zidovi ispisani arapskim i grčkim tekstovima, ikone i arabeske svjedoče miješanju kultura i velikoj toleranciji.

Izlazimo iz glavnog broda crkve. Silazimo niz stepenice. Dok pokušavam fotografirati Doriana na stepenicama s crkvom u pozadini na trenutak gubim ravnotežu. Uspijevam doskočiti na podnožje stepenica i zaustavljam se u naručju sredovječnog hodže. Čovjek me pridrži rukama, pomogne mi povratiti ravnotežu i pritom se dobrodušno nasmije.

– Oprostite – uputim čovjeku ispriku.

– Vidite – izgovori engleski s dobrodušnim osmijehom – pod zaštitom ste Blažene Djevice Marije. Nije slučajno da sam se baš sad ovdje našao. Poslala me je da vas zaštitim.

– Hvala – uzvratim osmijeh. – Moram priznati kako mi je neobično da hodža pokazuje toliko poštovanje prema kršćanskoj svetinji.

– Djevica Marija je i islamska svetinja – lagano kima glavom ne skidajući osmijeh. – Niste to znali?

– Ne – iznenađeno odmahnem glavom.

– Meryem je jedina žena koja se imenom spominje u Kuranu – Dorian nam se pridružuje. Pokretima glave upute jedan drugome znak pozdrava. – I to čak više puta nego sam Poslanik Muhamed.

– Nastavite molim vas – obratim se dobrodušnom hodži – ovo me je zainteresiralo.

– I za muslimane i kršćane Meryem je Issina ili Isusova majka i ima istaknuto mjesto u obje religije – nastavi. – Majka kao majka – uvijek okuplja svoju djecu. A svu svoju djecu koliko god različita bila majka jednako voli i brine se za njih. Zato se i ja svake nedjelje pridružim molitvama svojoj braći kršćanima. Vremenom sam čak postao neka vrsta turističke atrakcije.