Hamadan

100 10 2
                                    

Vize dobivamo prvi sljedeći dan nakon predaje zahtjeva. Hamza je dao naslutiti kako je Saleh podnio sva jamstva da će moj boravak u Iranu biti isključivo u svrhu znanstvenog proučavanja djela Ibn Sine, u sklopu kojega je i obilazak njegovog mauzoleja i arhiva. U zahtjevu za vizu, prema Hamzinoj sugestiji, naveli smo i moguću posjetu staroj medresi u Isfahanu u kojoj je Ibn Sina podučavao svoje učenike. Hamza je priložio zahtjevu i hotelske rezervacije. Moje primjedbe da želim sama snositi svoje troškove Hamza je odbio u Salehovo ime. Saleha nećemo vidjeti dok se ne vratimo. Morao je produžiti putovanje. Zato je Hamza s nama. On nam je vođa puta.

Vrijeme u vili provodim uglavnom u teretani i na bazenu. Tri dana borbenih treninga za redom potpuno su me tjelesno oporavili. Mišići su mi ponovno zategnuti. Čak mi se i raspoloženje popravilo. Osjećam više optimizma. U nedostatku boljeg sparing partnera iskorištavam Doriana. Za nagradu ga učim napredne samoobrane od hladnog oružja u bliskoj borbi. Ima on neka iskustva, ima i snagu, ali vještina je vještina. Ako mu ikad zatreba – dobro ju je poznavati.

* * *

Od Riada do Teherana letimo tri sata uključivo sat i nešto malo čekanja u Dohi. Hamza je izvrstan pratitelj. Polako i strpljivo odgovara na sva pitanja. Najviše na temu Ibn Sine. U zračnoj luci nas čeka unajmljeno vozilo kojim se još tri sata vozimo do Hamadana. Odsjedamo u lijepom hotelu. Koncentriram se na tektonsku mapu i pronalazim preciznu lokaciju portala. Samo je jedan i taj je upravo u prostoru mauzoleja.

Hamza nas uvodi u mauzolej. Govori kako je na istom mjestu stoljećima stajala starija zgrada. Sve do 1950. godine kada je porušena. Novi kompleks otvoren je četiri godine kasnije. Sam grob Ibn Sine ostao je netaknut. Upravo je to moje odredište.

Ulazimo u središnju prostoriju mauzoleja. Do groba velikog znanstvenika vode dvije koncentrične stepenice. Oko nadgrobne ploča je šest stupića povezanih lancem. Uzglavlje je okićeno cvijećem. Portal je vrlo blizu. Ulaz u portal osjetim na svom licu. Kao da se umivam toplom vodom.

– Mir s tobom – odjekne mi u mislima.

– I s tobom – uzvratim. Ispred mene stoji, u zidom ograđenom dvorišnom prostoru prizemne zgrade, tamnoputi bradati muškarac u lijepoj arapskoj odjeći s plavim obrubima i uzorcima. Na glavi ima plavi turban. Oči su mu potpuno crne zagledane u smjeru sunca na zalasku.

– Čast mi je sresti te, Ibn Sina. – potpuno sam spremna za ovaj susret. Dugo sam se pripremala za njega. – Kao i mnogi prije mene došla sam nešto naučiti. Ja sam iz 21. stoljeća. Moje ime je Dorothea.

– Nisam još sreo tektone iz tako daleke budućnosti – osjetim ugodno iznenađenje u njegovim mislima. – Znači prošlo je već tisuću godina od moga vremena. To se ovdje u miru mog tektonskog prolaza ne osjeti. Moram priznati da sam vrlo radoznao kakav je svijet u tvom dobu.

– U odnosu na tvoje doba – nastojim sažeti svoj odgovor – cijeli svijet je tehnološki i civilizacijski jako napredovao. Vrlo je malo nepismenih. U najvećem dijelu svijeta svoj djeci je omogućeno besplatno školovanje. Kultura i umjetnost su jako cijenjeni. Medicina se snažno razvila, posebno posljednjih tridesetak godina. Mnoge smrtonosne bolesti iz tvog doba u mom dobu su sasvim izlječive. Razvili smo strojeve koji nam omogućuju ugodan život. Putujemo jako brzo i jako daleko. Ljudi su čak putovali u svemir i bili na Mjesecu. Znanost je ovladala u gotovo svim područjima života. Naglo raste broj ljudi koji završavaju sveučilišta...

– Ti si, dakle, iz Megalokronika – prekine me.

– Nisam se do sada srela s tim pojmom – priznam.

– Još ga zovu Veliko Doba – pojašnjava. – To je doslovni prijevod s grčkog.

– Ne, nažalost, ni to mi ništa ne govori. – još jednom potvrdim svoje neznanje.

PETA DIMENZIJAWhere stories live. Discover now