PETA DIMENZIJA

Cyril

– Daj prvo Salehu – predlažem. – Ako on potvrdi identitet, onda možeš dati i svojima. Tako ćeš za dvije strane učiniti dobru stvar.

– Pitanje je što je tu dobro, a što nije – zatrese glavom. – Ipak, tvoj pristup mi se čini racionalnim.

Izlazimo i kod amfiteatra izvodimo skok. Ulazim u portal.

Ponovno sam u Hypatijinoj sobi. Osjećam koncentraciju Dinamise. Ugledam nekog bradatog svećenika u crnom ruhu s velikim srebrnim križem na prsima kako sa stola uzima zlatni abakus i astrolab i razgleda ih. Svitke s izrazom gađenja na licu odbacuje na pod. Nekoliko neugledno obučenih muškaraca prevrće police i razbacuje stvari. Uzimaju sve što izgleda vrjednije. Svećenik im pruža predmete koje drži u ruci. Izvana se čuje vika. Jedan od muškaraca potpaljuje svitke. Svećenik izlazi. Fokusiram se na dvorište. Zgrada je u plamenu. Gledam uživo razaranje aleksandrijske akademije od strane fanatičnih kršćana.

Svećenik u crnom izlazi u atrij. Prilaze mu dvojica drugih i klanjaju mu se. Jedan mu donosi biskupski štap. Dakle to je taj biskup Cyril kojega je spominjala Hypatia. Odlazi okružen svojom svitom. Plamen u zgradi akademije sve više bukti. Na sredini dvorišta odrpanci dovlače tijela ubijenih. Bacaju ih na hrpu, polijevaju uljem i pale. Opljačkane vrijednosti trpaju u košare i vreće. Pažnju mi privlači Hypatijin abakus. Vidim ga kako viri iz jedne košare. Pomahnitala rulja valja se ulicama, pljačka i pali bogatije kuće. Obilaze samo one ispred koji stoje rimski vojnici. Takve kuće označene su velikim drvenim križevima. Nitko im se ne suprotstavlja. Dimi se na više mjesta. Slijedim pljačkaše sve do ruba grada.

Plijen odlažu na zemlju. Dijele ga na tri podjednake hrpe. Abakus se nalazi u desnoj. Približavaju se dvije velike konjske zaprege u pratnji nekoliko kopljima i štitovima naoružanih konjanika. U jednim kolima sjedi biskup Cyril. Ponosno silazi s kočije i prilazi hrpama s plijenom. Rukom pokazuje na lijevu hrpu i daje znak da se utovari u jedna kola. Srednju hrpu određuje za druga. Baci letimičan pogled na treću hrpu, klimne glavom prema pljačkašima, okrene se i uputi prema kolima. Kola i konjanici se udaljavaju. Plijen je podijeljen. Cyril je, zaključujem iz prizora, da bi pridobio masu gladnih sljedbenika, naredio ili barem odobrio pljačku i ubojstvo Hypatije i drugih aleksandrijskih uglednika. Kruna antičkog znanja urušena je u jednom danu od prljave i zatucane mase onih koji se nazivaju kršćanima. To je trenutak kada je kršćanstvo učinilo korak natrag dugačak tisuću godina. Da li su sve te godine bile pokora za otkup ovoga grijeha? Grijeha, kojega je počinio jedan kršćanski patrijarh, pridružujući mu sve one koji su kršili Božje zapovjedi ne ubij, ne ukradi, ne poželi ništa tuđe, vjerujući kako to čine baš u Njegovo ime. Zbog toga što se nisu imali snage oduprijeti pohlepnosti i pomračenju uma svoga biskupa osuđeni su na tisuću godina tame. Pravedno, čini mi se dok gledam sve ovo.

Skupina pljačkaša okuplja se oko posljednje hrpe. Visoki bradati muškarac s borbenim štitnicima na rukama i potkoljenicama dijeli plijen svojim suborcima. Slijedim onoga koji je dobio abakus. Vraća se u grad i odlazi do luke. Trguje s vlasnikom broda. U zamjenu za abakus tovari na kola nekoliko vreća žita, jednu bačvu, jednu amforu, nešto platna i neke druge robe. Odlazi. Brodovlasnik zadovoljno prebire po abakusu i vraća se na brod. Nije ni svjestan što drži u ruci. Vjeruje da je za ono malo hrane i platna dobio zlato i drago kamenje. Pravu vrijednost – za njega neizmjerno znanje – nikada neće spoznati. Ono će čekati do trenutka kada ga otkrije Khadija u novoj, rastućoj civilizaciji koja će naslijediti zatečeno ali će ipak ostati čvrsto svoja sve do danas.

Izlazim iz portala i padam Dorianu u naručje. Toplina njegovog zagrljaja potiskuje tjeskobu prizora kojima sam svjedočila.

– Idemo – govorim mu tiho – ovdje više nemamo što tražiti.