PETA DIMENZIJA

Saleh

– Ako uspijete u tom projektu – nastavim mirnim tonom kako bih smanjila napetost – zaslužit ćeš Nobelovu nagradu za mir.

– Kad u tome uspijemo – ispravi i mene – ne ako, već kad. Nobelova nagrada, koliko god vama zapadnjacima nešto značila, za nas je samo još jedno sredstvo nametanja zapadnih interesa i mi je upravo tako doživljavamo. Ne tražim je, niti bih je primio. Na prste se mogu izbrojiti muslimani koji su je dobili. A i oni koji su je dobili – dobili su je jer je u tom trenutku tako odgovaralo interesima zapada.

– Da li si zato posjetio naš islamski centar? – upita Dorian.

– Naravno – spremno potvrdi. – Za taj dan Faris je, kao osoba od velikog povjerenja, organizirao sastanak s vjerodostojnim predstavnicima više zaraćenih skupina. Sve u krajnjoj diskreciji i na neutralnom terenu. Nismo još od vaših vlasti dobili informaciju tko su napadači. To ide u prilog pretpostavci da je napad izveden na zahtjev ili uz odobrenje nekoga iz vaše vlasti.

– Kad to budem saznao reći ću ti – brzo se ubaci Dorian. – Imaš moju riječ.

– Hvala ti. Ta informacija će mi biti jako značajna – nastavi dalje. – Cilj sastanka je bio isključivo vjerski. Rastumačiti im kako njihove vojne aktivnosti nemaju uporište u Kuranu. Bili su to spremni saslušati od osobe koja ima Poslanikovo nasljeđe. Moj autoritet u pitanjima vjere im je svima bio neupitan. Zato sam siguran da napad nije došao od strane nikoga od njih, ma koliko radikalni bili. Da je sastanak održan bio bi to veliki korak prema prekidu sukoba. Svi oni su duboko uvjereni da su branitelji islama. Ja bi im dokazao kako islam nije toliko slab i ranjiv da ga treba braniti oružjem. Istinu ne može ubiti metak.

– A što je za vas istina? – upitam.

Saleh pogleda u Arwu i nešto je upita na arapskom. Arwa me pogleda pravo u oči svojim najdubljim pogledom. Zatim pogleda u Doriana. Na trenutak suzi oči kao da mu pokušava pročitati misli. Onda pogleda u Saleha i odgovori mu.

– Ne mogu ti reći što je naša istina – mirno odgovori. – Mogu ti je pokazati. Oboma u stvari. Na vama je da je prihvatite ili ne. To je vaš izbor. Vaše pravo. Prekosutra imam obveza u Meki. Ako želite, ali samo ako želite, možete poći sa mnom. Nemojte to shvatiti kao nikakvu obvezu.

– To bi bilo krasno – prihvatim s oduševljenjem.

– S obzirom na to da je Meka naše najsvetije mjesto – u razgovor se uključi Arwa – bit će potrebno prigodno vas obući i podučiti nekim pravilima ponašanja. Time ćete s jedne strane iskazati poštovanje prema našoj vjeri i našoj kulturi, a s druge biti neupadljivi. Ne trebate se pretvarati da ste nešto što niste, već samo pokazati određenu razinu poštovanja.

– Naravno – prislonim ruke na grudi i lagano se naklonim. – Ničim ne bih povrijedila ni vas kao domaćine, ni vašu vjeru. Žao mi je zbog onog incidenta u Iranu.

– Za to se ne trebaš ispričavati – nasmije se Saleh. – Vjerska policija je ruglo islama. Kako sam već rekao – naša je vjera suviše jaka da bi je trebalo braniti oružjem. U početku Poslanik se morao boriti. Muslimana je bilo tek šaka. Sada je to potpuno neprimjereno. I to je dio one reforme o kojoj sam govorio.

– Da li reforma obuhvaća osim ovog globalnog cilja i svakodnevni život, obitelj, ulogu žene, odijevanje... – ovaj dio me stvarno zanima.

– Reforma je sveobuhvatna – ponovno se uključi Arwa – i utjecat će na sve razine života. Mada se to neće dogoditi tako da bi mijenjali išta u Kuranu, što mnogi sa zapada žele. Kuran, za razliku od Knjige, nikada nije niti će biti prerađivan za potrebe ovih ili onih.

– Pod Knjigom smatraš Bibliju? – iskoristim trenutak za pojašnjenje.

– Da – kratko odgovori i dopuni. – Biblija ima nekoliko varijanti ovisno o crkvenim autoritetima. Već postoje razlike u katoličkom i protestantskom, pravoslavnom i koptskom izdanju. Od izvornog teksta kojega je primio Musa ili kako ga vi zovete Mojsije upitno je koliko je ostalo. Čak se i sam jezik izgubio. Sve su to samo tumačenja koja su pisali ljudi. Zato je objavljen Kuran.