PETA DIMENZIJA

Riad

– OK – jednostavno odgovori. – Čujemo se onda ujutro.

– A ono – volim te? – još jednom bih to htjela čuti.

– Volim te – rekao je to gotovo šaptom.

* * *

Telefon me ponovno budi. Ovaj put je barem dan. Dorian je. Ne moram ni gledati. Sedam je sati. Mogao me je pustiti još sat, s obzirom na onaj cirkus noćas.

– Znam da bi rado spavala – sad zvuči veselije. – Ali ako želiš večeras biti u Riadu. Onda trebaš požuriti na aerodrom. Nemaš baš puno vremena.

– Kad letim i gdje? – sasvim mi je OK biti večeras s njim u Riadu.

– Imaš let za Madrid u devet – požuruje me. – Preskoči hotelski doručak. To možeš i na aerodromu. Kasnije ću ti objasniti sve ostalo. Već sam ti sve rezervirao. Dok dođeš do Riada čekat će te i viza. Naš domaćin je vrlo susretljiv i utjecajan.

– Još nešto? – mazno upitam.

– To je sve – čujem s druge strane.

– A volim te, tupane – nasmijem se.

– Ah, da – progovori. Shvatio je. – Volim te, tupava.

Dobro je. Opet se puno smijemo. Naručujem brzi doručak u sobu i ulijećem u kupaonicu. Pola sata kasnije sjedam u taksi i nazivam Doriana.

– Na šalteru te čeka karta – govori. – Samo pokaži putovnicu. Saleh je insistirao na tome da pokrije sve troškove, tako da nemaš nikakvih briga. U Madridu imaš sat za ukrcavanje na let za Abu Dhabi. Letiš posebnim avionom i to prvom klasom. To su oni malo luksuzniji. Ništa ti neće nedostajati. Slijećeš oko osam na večer. Nešto iza devet ti je let za Riad. Kad sletiš ne ideš na kontrolu putovnica već na šalter za transfer. Tamo će te netko sačekati i odvesti do policije da ti udare vizu.

– Nema potrebe da mi itko plaća troškove – pobunim se.

– Nemoj samo komplicirati, molim te. – nastoji zvučati smireno. – Kad dođeš ovdje detaljno ću ti objasniti o čemu se radi. U Iran nije baš tako lako otići, a još je teže vratiti se. Bez Salehove pomoći, teško bismo to izveli. Zapadne putovnice u ovom dijelu svijeta nisu baš popularne.

– Dobro, dobro. U kojem smo hotelu u Riadu? – upitam da bih smirila situaciju.

– Nismo u hotelu – odgovori. – Sinoć si rekla kako znaš da će ti biti dobro sa mnom.

– To je prije bilo jutros nego sinoć – dopunim ga. – U najboljem slučaju – noćas.

– Sve ću ti to nadoknaditi – mangupski se nasmije.

– Obećavaš?

– Obećavam.

* * *

Zrakoplov iz Santiaga sletio je u Madrid na vrijeme. Dolazim na check–in prve klase na letu za Abu Dhabi. Djelatnica s druge strane šaltera provjerava moju rezervaciju. Sve je u najboljem mogućem redu. Zamoli me da kratko pričekam pratnju. Minutu kasnije dolazi nasmijana prekrasna mlada žena i obrati mi se na tečnom engleskom:

– Dobar dan dr. Eden – lagano se nakloni. – Moje ime je Alia. Bit ću vaša domaćica na letu za Abu Dhabi.

– Drago mi je – odgovorim i pružim joj ruku.

– Izvolite sa mnom – prihvati moju ruku. Dugom mi pokaže u pravcu izlaza. Usput rutinskim pokretom pokupi moje dokumente od šalterske djelatnice. Ne mogu odvojiti pogled od nje. Gusta crna kosa besprijekorno je počešljana u punđu ispod elegantne kape. Kapa pridržava svilenu maramu sa zanimljivim uzorkom koja pokriva kosu. Šminka je savršeno stavljena. Naglašene crne oči, obrve i trepavice. Tamni ruž utapa se u boju odore. Neka jako zanimljiva tamna ljubičasta boja. Odora je dvodijelni kostim jednostavnog i plemenitog dizajna koji samo naglašava njezinu vitku i ženstvenu figuru. Elegantan hod. Ova je mogla biti kandidatkinja za miss svijeta.