PETA DIMENZIJA

Alvastra

Tražim hotel u Linkopingu. Pronalazim jedan odmah kraj željezničkog kolodvora. Visoke četiri zvjezdice. Izgleda dobro. Pokušavam rezervirati online. Ima mjesta. Odlično. Uzimam sobu na dvije noći. Dok stignem bit će kasno. Ujutro ću unajmiti auto i potražiti portal. Moram pronaći još jedan za obranu od Dinamise. Pronalazim još jedan vrlo blizu. Možda dvadesetak kilometara sjevernije. Savršeno.

* * *

Unajmljujem moćni Volvo terenac. Volim velike automobile. Pregledni su i sigurni. Uz to, primijetila sam da se drugi vozači manje naguravaju. Posebno u gradskoj vožnji. Veličina ulijeva poštovanje. Prema navigatoru do Roka imam nešto manje od 60 kilometara. Većim dijelom se vozim po autocesti. Odvajam se kod mjesta Vaderstad. Na kružnom toku se sad odvajam lijevo. Krajolik je vrlo lijep. Puno vegetacije. Proljeće je tek uzelo maha. Za nekoliko tjedana sve će ovo blistati u zelenilu. Izlazim na ravnicu. S lijeve strane je golf klub, s desne niz suvremenih vjetrenjača. Ovaj kraj obiluje takvim vjetrenjačama. Još malo i stižem.

Smeđi turistički putokazi s oznakom Rokstenen usmjeravaju me prvo desno onda lijevo. Još jedan kilometar. Ugledam toranj crkve. Sad mi navigacija više nije potrebna. Ovako je najbolje. Nadstrešnica ispod koje je izložena kamena ploča vidljiva je s ceste. Lijepo su uredili parkiralište i nekoliko drvenih turističkih objekata. Izlazim iz automobila. Puše hladan vjetar. Do kamena dolazim preko travnjaka. Koncentriram se na prisutnost portala. Ništa ne osjećam. Trebao bi biti tu negdje. Obilazim kamen sa svih strana. Hodam polako prema crkvi. Oko crkve je uređeno mjesno groblje. Lijepo i jednostavno. Nadgrobni spomenici uzdignuti su iznad travnjaka. Ne, nema portala.

U mislima otvaram tektonsku mapu. Portal je u blizini, ali ne u toliko blizini. Nekako je više zapadno. Vraćam se do auta. Uzimam tablet i uspoređujem s prizorom iz tektonske mape. Nalazim se na pogrešnom mjestu. Blizu je, ali nije tu. Očito sam olako donosila zaključke. Portal se nalazi nekoliko kilometara zapadnije na prostoru samostana Alvastra. Dobro. Nisam izgubila puno vremena. Ovo mi je usput. A i vidjela sam nešto zanimljivo. Rune u kamenu iz osmog stoljeća. Opreza radi tražim i precizniju lokaciju drugog portala. Nalazim ga s lakoćom u gradu Vadstena u krugu samostanske crkve sv. Birgitte. Crkveni prostori, iskustvo me uči, u većini slučajeva su dostupni. Onaj u Ninu baš i nije bio, ali to je stvarno izuzetak.

Vozim prema Alvastri. Nakon nekoliko kilometara dolazim do križanja. Ulaz u Alvastru je lijevo, a putokaz za Vadstenu pokazuje 22 kilometra. To je dvadesetak minuta tamo, isto toliko nazad. I recimo još dvadesetak minuta da pronađem portal. Za najviše sat bih bila natrag. Sat pokazuje 9:20. To je sve u redu. Skrećem desno.

Turistički putokaz na ulazu u Vadstenu me usmjerava prema samostanu. Lijevo vidim crkveni toranj. Vozim manjom ulicom prema njemu. To nije crkva. To je utvrda s opkopom uz samo jezero. Prekrasno izgleda. Veliko parkiralište i popratni objekti ukazuju da je turistički vrlo atraktivno. Tako i izgleda. Zaustavljam se na parkingu. Ne, to nije moje odredište. Još vrlo malo na sjever. Vozim kroz male ulice i konačno se probijam do samostana. Parkiram i izlazim iz vozila. Ulazim u samostansku crkvu i prilazim oltaru.

S desne strane nalazi se sarkofag s posmrtnim ostacima sv. Birgitte Švedske, utemeljiteljice samostana. Prilazim zaštitnoj ogradi. Sad sam već sasvim blizu. Lagano se nagnem prema naprijed i osjetim ulaz u portal.

Crkva je u izgradnji. Radnici nose opeke i grede. Središnja figura prizora je žena u redovničkoj halji, potpuno pokrivene kose. Kraj nje stoji visoki muškarac u kožnom ogrtaču i kožnoj kapi. Gledaju nacrt koji muškarac drži u ruci. Dovoljno za sada. Izlazim iz portala i crkve.

Ulazim u vozilo i vraćam se prema Alvastri. Odstupnica je osigurana, kako bi rekli vojničkim jezikom. Nakon dvadesetak minuta vožnje ponovno sam na ulazu u Alvastru. Vozim laganom uzbrdicom uz rub šume. Evo, stigla sam. Na parkiralištu je već nekoliko vozila. Izlazim i ogledam se oko sebe. Ispred mene je ogromna gospodarska zgrada uz koje su odložene velike okrugle bale sijena. Desno od zgrade su ruševine samostana. Laganim hodom prilazim najbližem zidu. Nekoliko metara naprijed ugledam kameni ulaz u podrumski prostor. Prilazim mu. Koncentriram se na lokaciju portala. Nije ovdje.