PETA DIMENZIJA

Portal

– Sve što proživljavaš potpuno je normalno – smireno mi uzvrati. – Vremenom ćeš razvijati tektonsku vještinu i koristiti je za sve ono što smatraš potrebnim. Tek si napravila prve korake. Još moraš puno naučiti.

Istražujem prostor u kojemu se nalazim. Pozornost mi privuče neobična stranica otvorene knjige na stoliću pored fotelje. To nije tisak već bogato ukrašeni rukopis. Takvu knjigu nikad nisam držala u ruci. Vidjela sam ih samo izložene u muzejskim vitrinama. Da imam ruku rado bih je dotaknula.

– Lijepa knjiga – složi se sa mnom. – I stara. Čak i za moje pojmove. Nastala je u franjevačkom samostanu u Kadanu prije više od dvjesto godina. Možda će to biti sljedeća stanica tvog putovanja. No, ostavimo to za kasnije. Sada te trebam mnogo toga naučiti. Vjerujem da si spremna sve to spoznati. Nažalost, nitko od mojih posjetitelja iz budućnosti, nije me ponovno posjetio. Zato ti želim prenijeti što je moguće više znanja. Kako ni tebi ni meni vrijeme u tektonskom prolazu ne igra nikakvu ulogu, uspjeh će ovisiti o mojoj sposobnost prenošenja i tvojoj sposobnosti prihvaćanja novih znanja. Nažalost, um se zamara čak i ovdje.

Obuzima me osjećaj olakšanja. Konačno ću dobiti odgovore na svoja pitanja. Ovaj čovjek je živi dokaz, ako je uopće čovjek i ako je uopće živ, da sve što mi se događa ima logično, a onda nadam se i neko znanstveno objašnjenje.

– Što je tektonski portal odnosno prolaz? – odvažila sam se postaviti svoje prvo pitanje. – Spomenuo si ih već nekoliko puta.

– Svaki je portal u stvari ulaz u nešto – unutarnji glas mi govori kako je ispred mene izvrstan učitelj. – Tektonski portal je ulaz u tektonski prolaz. A tektonski prolaz vodi u petu dimenziju. Kad tekton pristupi portalu može putovati kroz pet dimenzija – tri dimenzije prostora, vrijeme i sjećanja. Pretpostavljam da ste u vremenu iz kojega dolaziš spoznali da u svemiru postoje više od tri dimenzije.

Njegov odgovor je zazvonio u mojoj svijesti.

– Znanost u mom vremenu govori o tri prostorne i jednoj vremenskoj dimenziji. Jednim imenom zovemo ih prostorvrijeme. U teoriji poznajemo neograničeni broj dimenzija. Možemo čak reći da ih koristimo u znanstvenom smislu – započnem svoje izlaganje.

– Odlično – prekine me – to mi je dovoljno. Raduje me da znanost napreduje. No, sada je važnije prenijeti moje znanje, nego ga obogatiti. Mada bih to vrlo rado htio.

– Nastavi, molim te – prihvatim njegovu misao.

Pružila mi se prilika saznati što mi se događa, što sam to otkrila i nemam je namjeru propustiti.

– Počnimo s nečim jednostavnim, a onda ćemo to pomalo proširivati – nastavlja. – Zamisli jednu kuglu. Ne krug već kuglu. Većina ljudi kada ih se zatraži zamisliti kuglu zamisle običan krug. Zanimljivo je kako su rijetki oni koji komuniciraju na više od dvije dimenzije, koji si barem pokušaju na neki način dočarati treću dimenziju. Već tu je prva blokada u ljudskim glavama. Većina ljudi razmišlja u dvije dimenzije. Jako malo ljudi razmišlja u tri dimenzije, a u više dimenzija jako rijetki.

Zastao je na trenutak. U glavi sam s lakoćom posložila ove misli. U potpunosti se slažem s time. Doduše, ovo bi moglo imati neke psihološke osobine, ali sad nije ni mjesto ni vrijeme za takve komplikacije.

– Dobro – osjetio je da sam shvatila njegovu poruku. – Kad napraviš presjek svoje zamišljene kuglu dobit ćeš krug. U drugom smjeru gledano rotacijom kruga po uzdužnoj osi dobijemo kuglu. Možeš li ovo zamisliti? Kugla je trodimenzionalna nadogradnja kruga. I obrnuto. Krug je pojednostavljenje kugle.

–Da, naravno – spremno prihvatim – upravo se tako i u mom vremenu objašnjava studentima. Usuđujem se reći da je to nešto elementarno. Doduše, trodimenzionalna nadogradnja kruga mogu biti i druga tijela, recimo valjak. Ali to nije sada bitno. Shvaćam što mi želiš prenijeti.