PETA DIMENZIJA

Dorian

– Nema veze – nasmijem se. – Nije neka tajna. Cijeli ERF već sigurno bruji o tome. Blumenmeier me je praktično izbacio iz igre nakon što su Carla i Tim dobili isti učinak kao i ja. Tragali su za tim mjesecima. U srijedu sam naslutila gdje bi mogli tražiti i poslali smo ih na Tehnički fakultet. Sutradan su uspjeli. Nisu imali dovoljno opreme i energije jer su radili na terenu pa su zatražili još jedan agregat. I onda se to dogodilo.

– Bilo bi zanimljivo saznati tko im je dostavio neispravan agregat – lukavo inicira nastavak razgovora.

– Vjerojatno dr. Grant – slegnem ramenima. – On im je bio direktno nadređen, isto kao i meni. Kad god mi je trebala neka oprema zatražila sam to mailom od njega. Nikad mi nije ništa odbio. Carla i Tim su zatražili dodatnu opremu, toga se sjećam. Ali stvarno ne znam kome su poslali zahtjev. Sva oprema koju sam ja pripremila za njih isporučena im je davno i na njoj su radili sve ove mjesece.

Prodorni rington telefona prekine mi misao. Dorian pogleda na zaslon i odbije poziv. Pogleda u mene.

– Na prvi pogled ne bih rekao – otvori novu temu koja ga je očito najviše zanimala – bez obzira na svoje policijsko iskustvo, da si sposobna onako udarati.

– Nisi prvi koji se prevario u procjeni – zabacim rep kojega sam prevrtala po prstima. – Koliko sam samo rebara namjestila i nosova razbila dok sam bila u srednjoj, bolje da ne znaš. Prije nego što sam napunila petnaestu skoro svaki tjedan sam hodočastila do ravnateljice. Na svu sreću, ona je imala razumijevanja.

– Tko bi rekao da imaš razbijačke sklonosti – nasmije se. – Iako, kad pogledam s druge strane imaš sportsku građu tijela, brze i sigurne pokrete, lagan hod...

– Sve je to bila čista samoobrana – slegnem ramenima. – Dečke je te godine totalno puknuo pubertet. Bili su nepodnošljivi. Ni jedna cura nije mogla proći kraj bilo kojega od njih, a da je ne zašlataju. U početku smo to rješavali tako da se izvičemo na njih. Vremenom su postajali sve grublji. Onda sam jednom od njih nogom razbila nos baš kad je naišao profesor. Pokušao se osvetiti drugi dan pa je dobio opet. Ovoga puta sam ga srušila i držala na podu. Ležao je na trbuhu s rukom savijenom na leđima. I opet je naišao isti profesor. I opet kod ravnateljice. Treći dan je sa sobom poveo pojačanje. Bila su ih trojica. Kukavice. Sve sam ih posložila po hodniku. Krvi je bilo kao da sam ih bola nožem. Nosovi i arkade.

– Trojicu? – upita s nevjericom.

– Da – potvrdim glavom. – Ravnateljica je bila na sedmom nebu od sreće. Doduše samo u njezinom uredu. Još im je zaprijetila da će sva trojica letjeti iz škole ako meni otpadne samo vlas kose, pa barem i slučajno. Službeno je, naravno, izjavila kako osuđuje svako nasilje u školi. Onda je zaredalo. Kao da su se dečki počeli natjecati koji će me više zašlatati. Valjda im je bio povrijeđen kolektivni ponos. Nisam ja bila neka posebna cura. Druge su bile zanimljivije. Znaš već, velike sise i ne pružaju otpor, samo vrište. Zašto sam postala meta, pojma nemam. Tukla sam se barem jednom tjedno i redovito posjećivala ravnateljicu. Skoro cijeli semestar. Već smo postale prijateljice. Onda je samo od sebe prestalo. Sljedeće tri godine nitko me nije ni taknuo.

– To mi baš ne zvuči kao sretan kraj – namigne. Sve ga ovo dobro zabavlja.

– Mislim u tom smislu, da me je napao – shvatila sam poantu.

Nasmijemo se to. Dorianu se ponovno oglasi telefon. Poruka. Piše odgovor. Kroz kosu mu se nazire posjekotina na glavi. Već zarasta.

– Posjekotina ti zarasta, vidim – pokažem prstom prema njegovoj kosi. – Što ti kaže liječnik?

– Ništa strašno – odmahne. – Ipak me je poslao na bolovanje tjedan dana zbog nekog pravila policijskog sindikata.

– Zašto su baš tebi dodijelili ovaj? – upitam. – To mi baš ne djeluje nešto što bi kriminalna policija trebala istraživati. Ovo je nesretni slučaj, ne kriminalni.

– Prvi izvještaj je spominjao eksploziju, dvoje stradalih i tragove provale – objašnjava. – Kako sam već bio u blizini po nekom drugom poslu, šef me je poslao provjeriti što se dogodilo. Tvoje ime se spominjalo nekoliko puta. Bila si školski primjer osobe od koje treba uzeti izjavu. Odbila si suradnju, a to je već dovoljan razlog za proširenje istrage u tvom smjeru. Posebno kada se nema nikakav drugi trag. Ostalo više manje znaš.

– Prije mene si razgovarao s Blumenmeierom. – zanima me. – Kad si došao već si znao da sam isključena iz projekta.

– Nisam ga nikad sreo – odmahne. – To mi je šef telefonski javio. Možda je Blumenmeier brzim dostavljanjem informacija policiji htio sebe zaštititi. Stari lisac odigrao je pametno. Barem za sebe.

Na trenutak se zamislim nad time što je rekao. Stari je stvarno pravi lisac. Dobro ga je okarakterizirao.

– Neću pitati zašto te je Blumenmeier isključio – Dorian se ponovno posluži istim lukavstvom. Nema veze. Ugodno je razgovarati s njime. A i nemam što kriti.

– Sve je ukazivalo da je istraživanje doseglo svoj vrhunac – nastavim. – Mjesecima smo praktično tapkali u mjestu. Činilo mu se, pretpostavljam, da mu više nisam potrebna, da nemam ideja kako dalje i da može preuzeti moj rad. Taj dan moj rad je objavljen u znanstvenom časopisu pod njegovim imenom. Još me je uputio na četiri tjedna odmora. Očito je već neko vrijeme pripremao moj odlazak. Međutim, nakon što su Carla i Tim dobili svjetlosnu kuglu, promijenio je mišljenje. Zatražio je da nastavim raditi na terenu. Tamo na Tehničkom fakultetu. To mu nisam mogla prešutjeti. Onda smo se posvađali. Kratko, ali žestoko. Sad mi je svejedno. Svakako sam odlučila napustiti ERF.

– Interventna policija će mi biti zahvalna ako im dovedem dobrog borca – nastavi tobože udubljen u duboke misli. – Malo treninga s oružjem i borbenom opremom i bit ćeš u udarnoj jedinici. Nije neka lova, ali je zato vrlo dinamično i napeto. Snaći ćeš se u tome jako dobro.

Oboje prasnemo u smijeh. Ne pamtim kada me je netko u tako malo vremena toliko puta nasmijao. Mimikom glumimo pucanje i skrivanje. Kao u kakvom westernu. Baš me je oraspoložio. Ispijamo zadnje gutljaje kave i odlažemo šalice. Ovoga puta se lagano dodirnu. Odlazimo.

*****

Ako vam se svidjelo upravo pročitano poglavlje - nagradite ga klikom na zvjezdicu (Vote) - desno iznad naslova poglavlja.

Ako imate komentar - a svaki komentar je uvijek dobrodošao - iskoristite polje koje je wattpad velikodušno ponudio ispod ovog teksta.

Hvala :)

Tata Tomy :)

*****