TRIS 'POV'
"I meni" umiljati decko se osmijehnuo i skrenuo pogled na crvenokosu djevojku
"Nego ja sam moram doma" rekla sam Clary koja je ocito bila zaljubljena preko usiju
"A daj,onda se vidimo sutra " uzdahnula je te dosla i poljubila me u obraz
"Bok Clary,bok Liam " mahnula sam ih te krenula prema doma,prvi put da vozac nije dosao po mene al ajde mogu sama pjesaciti do doma.
Odjednom su se poceli pojavljivljivati tamni oblaci na nebu koje je do prije par trenutaka obasjavalo sunce.Izgleda da ce kisa,ubrzala sam korak shvacajuci da nemam ni kisobran ni nista,jos mi samo fali da se razbolim.Osjetila sam sitnu kapljicu kako mi je skliznula niz lice.Sitne kapljice su pocele bit sve vece i vece ,ma super.Ugledala sam neku stanicu di bi se mogla sakriti dok kisa ne prestane.Kada sam dosla na sigurno izvadila sam mobilu u nadi da cu nazvat nekoga da dode po mene.
"Oke stvarno nemam srece u zivotu" prosaputala sam vidjevsi da mi se mobitel ugasio,prazna baterija.Nista mi nije preostalo nego sjedit na stanici cekajuci da se nevrijeme ne smiri.
HARY 'POV'
"Ajde Liam javi see " pricao sam sam sa sobom hodajuci gore dole po sobi cekajuci da Liam podigne jebenu slusalicu i udostoji se javit.
Trebali smo se za pola sata naci sa odvjetnikom,a on ko da je propao u zemlju.Odlucio sam uzeti kljuceve automobila posto je vani nevrijeme a ne zelim riskirat,te sam se uputio prema odvjetnickom uredu.
Vozeci se kroz ulicu uocio sam jako poznatu djevojku kako sjedi vjerovatno cekajuci da se vrijeme smiri.Produzio sam dalje ne obaziruci se na nju..
TRIS 'POV'
I dalje sjedim i smrzavam se,proslo je tek 15 minuta a meni se cini kao cijela vijecnost.Uocila sam crni auto zatamljenih stakla kako juri niz ulicu ,ali neobicno je bilo to sto se bas taj auto polako vracao prema nazad i stao upravo ispred mene .Ustala sam se pitajuci se sto ce se sad dogodit,oce me netko otet ili sta,odjednom sam vidjela kako se zatamljeno staklo spusta lagano prema dolje a ja dobivam pogled na kovrcavog decka koji mi je spasio a zatim misteriozno nestao.Par trenutaka smo razmjenjivali poglede a zatim je napokon progovorio
"Upadaj" hrapavi glas zazujao je mojom glavom praveci pravi urnebes,poslusala sam ga.
Ulazeci u auto,maknuo je mracni pogled sa mene te ga usmijerio na cestu.
"Hvala" oklijevala sam par sekundi te mu zahvalila,ipak da nije bilo njega vjerovatno bi i dalje cekala na stanici pretvarajuci se u kocku ledu.
"Sve pet" nakasljao se ne micuci pogled sa ceste,kao da me ne zeli ni pogledati,ali ne razumijem zasto..
Voznja je protekla u smrtnoj tisini jedino sta si mogao cut cu bile kapljice koje su neprestano padale na povrsinu automobile te proizvodile iritantan zvuk.Jedine rijeci koje sam izmjenila sa misterioznim deckom su bile moja adresa kako bi me znao odvesti kuci.
"Stigli smo" rekao je zaustavljajuci se direktno pred ulaz moje kuce.
"Do videnja" samo sam napustila njegov auto ,ulazeci u kucu.Nadam se da ga vise nikada necu vidjeti ali stvarno,koliko god me puta spasio ponasa se prema meni ko da sam mu najgori neprijatelj.Odjurila sam u sobu bacajuci stvari na pod i lezici na krevet,jedino sto sada trebam je prestat razmisljat i odmorit se.
Next day
"Tako je savrsen Tris ajmee" Clary je trabunjala o svom novom decku dok ja uopce nisam obracal paznju na nju jer mi iz glave nije mogao izaci misteriozni čupavac
"Tris,slusas li ti mene?" Trknula me laktom prekidajuci me u razmisljanju
"Da naravno,mislim da sam shvatila koliko je savrsen" sarksaticno sam odgovorila te osjetila blagi udarac u rame
"Ti si samo ljubomorna" isplazila mi je jezik
"Evo pucam od ljubomore stara,sta ce mi decko u zivotu,decko znaci samo jos vise problema" ispustila sam lagan izdah prolazeci rukama kroz kosu
"Tjesi se " mozda je u jednu ruku imala pravo,mozda sam se samo tjesila cinjenicom da decki donose samo probleme iako to mozda nije istina,zadnji put kada sam bila zaljubljena sam ostala slomljenog srca ,a kako se ono kaze "Sljomljeno srce ne moze zacijeliti, samo se mozes nauciti zivjeti s njim" .
HARRY 'POV'
"Ne pustite ju na miru !!" glas mi je odzvanjao prostorijom dok su me dva lika drzala sprijecavajuci mi da ista poduzmem
"Hahaha Harry sam si ovo trazio,sada pati" cuo sam rijeci prokletnika koji mi jr unistio zivot,koji trenutno stoji dva metra udaljen od mene drzeci pistolj koji je bio uperen u zenu koja mi je znacila sve ,mamu.
"Samo joj probaj nauditi psihopatu jedan,ubit cu te kunem ti se " cuo sam vlastito srce kako mi kuca ubrzanim tempom,nisam znao sto da napravio bio sam zarobljen izmedu dva covjeka koja su dvostruka veca od mene a mamin zivot je u opasnosti.Jednom nogom sam lupio covjeka koju me drzao u nezgodno mjesto tako da sd momentalno odmaknuo od mene ,a drugog sam se nekako uspio oslobodit te sam krenuo na covjeka koji zelio oduzeti zivot mojoj najmilijoj osobi.
"Pridi mi jos centimetar i pucat cu " usprotivio mi ,moj pogled je postajao sve mracniji i mracniji.Nisam znao sto da napravim
"Upucaj mene ,pusti nju" rasirio sam ruke dajuci mu punu metu za pucanje ,jednim krajom oka sam mogao vidjeti mamu zavezanu na stolici kako jroz plac odmahuje glavom.
"Sta mislis da bi bilo zabavno da te tek tako postedim muke,zelim da patis.Bas onako kako je moja sestra patila,reci joj zbogom Harry" zlobno se osmijehnuo a zatim je pucanj odjeknuo podrumom
"Neeee" zaderao sam se trceci do majke koja je upravo ispustila zadnji izdah,pao sam na koljena briznuci u plac...
"Harry ,budi se,Harry to je samo san dizi se" cuo sam Liama kako me budi,nisam imao snage otvoriti oci,tijelo mi je bilo mokro ,a lice naoteceno od placa..
evo nastavak malo kasnije nego inace imala sam devet sati pa nisam stigla i umorna sam tako da obecajem da ce sutra biti duzi i zanimljiviji!:-)
