TRIS 'POV'
Pazljivo sam pratila tijek događaja. Ubrzo je kovrčavi dečko udgurnuo Jamiea u hrpu ljudi i okrenuo se prema meni. Napokon sam mogla vidjeti lice anđela spasitelja, ugledala sam par tamo zelenih oči uokvirenih crnim dugačkim trepavicama...
"Jesi dobro? " napokon je progovorio, mogla sam zacuti hrapavi glas pomjesan sa glasnom muzikom.
"Jesam valjda" blago sam se nasmiješila pokušavajući shvatiti od kuda mi je ovaj cupavi dečko toliko poznat.
"To je uredu. " rekao je prelazeći rukom kroz kosu ,kada sam mu krenula zahvaliti začula sam iza mene uspaniceni Claryn glas.
"Tris jesi dobro?! "okrenula sam se na sekundu prema njoj i zagrlila ju..odmicuci se iz zagrljala vratila sam se u prvobitni položaj
"A ovo je... " kada sam se okrenula kako bi joj pokazala "spasitelja" primjetila sam da je nestao, samo tako. Ostala sam bez riječi
"Tris šta buncas ti? " Clary me upitala shvacajuci da pokazujem u prazno
"Ma zaboravi"pogledala sam ju pomalo razocarano,tako sam se zaista i osjećala.
Ostatak večeri je prošao odlično ali iz glave nisam mogla izbacit dečka smagradnih oči. Zašto je tako misteriozno nestao? Nije mi dopustio ni da mu zahvalim.
HARRY 'POV'
"Dobro Liam di si ti nestao? " sjeo sam do njega, bio je okružen curama i alkoholom
"Liam uživa, vidi ovo ,sve su žene oko meneee " pokazao je rukom okolo pjevajući poznate stihove.
"Ja idem doma, ti kako hoces" ustao sam te krenuo prema izlazu.
"Tris" ponavljao sam to ime u sebi vozeći potpuno praznom ulicom. To ime mi je poznato samo ne znam od gdje, kako god bolje da sam otišao bez riječi nego slušao zahvaljivanje, jednostavno ne volim kad mi se drugi zahvaljuju jer kad nešto radim ne radim zbog njih već zbog sebe. Danas da joj nisam pomogao vjerovatno bi me griznja savjesti proganjala danima.
Ugledao sam neku curu kako stopira na sred ulice, pijana klinka šta drugo. Stao sam
"Si te treba voziti? "zavodnicki sam upitao otkrivajuci mali dio svog osmjeha. "U krevet " lagano je grickala donju usnu, oh mislim da će mi se večeras posrecit
"Penji se " naredujem joj, a ona me istog trena poslušala te se popela na motor i ruke omotala oko mene.
TRIS 'POV'
Osjetila sam sunčeve zrake koje su kroz prozor obasjavale moje tijelo,prvo sam otvorila jedno oko a zatim drugo, trebalo mi je par trenutaka da se sjetim šta se dogodilo, kada sam se krenula ustati osjetila sam snažnu bol.
"Agh moja glava" tiho sam prosiktala te presla u sjedeći položaj naslanjavsi leđa na okvir kreveta.
Pogledala sam na sat i vidjela da je pola dva, popodne naravno. Duboko sam uzdahnula shvativsi da se moram ustat i obračunati se sa starom.Ustala sam, umila se i oprala zube da ne zaudaram na alkohol te išla u dnevni. Na kauču su sjedili mama i tata gledajući vijesti na tvu.
"Dobro jutro" pospano sam izgovorila znajući što slijedi
"O zar se gospodicna ipak udostojila vratiti doma? " čula sam mamin sarkastičan glas, u istom trenutku sam požalila što sam se uopće vratila doma
"Poštedi me" izgovorila sam te se uputila prema kuhinji
"Ručak ti je na stolu" začula sam mamu kako se iz druge prostorije dere.
Uh čak sam i dobro prošla s obzirom da sam mislila da ću završit u dozivotnoj kazni.
Zanemarila sam ručak te uzela kao i obično pahuljice i mlijeko ,u ton trenutku se pojavila mama na vratima.
"Mislila sam da si završila sa prodikom "rekla sam sjedajuci za stol i uzimajući žlicu u ruke
"Nisam htijela pred tatom, i sama znaš da je bolestan i da ga ne smijemo uzrujavat " rekla je pomičući svoje tijelo te sjedajuci nasuprot mene.
"Dobro, reci šta trebas" hladno sam odbrusila, zaista mi je se neda sada slušati
"Mjesec dana si u kazni" kada se moj mozak upalio i shvatio značenje tih riječi hrana mi je zastala u grlu,iskasljala sam se te odgovorila
"Molim?! Punoljetna sam nećeš me valjda u kazne stavljat "
"Ja sam svoje rekla" odlučno je rekla te napustila prostoriju
"U vrazju mater" tiho sam opsovala udarajući rukom u stol.
Next day.
"Ziher pa te stavila u kaznu" Clary me u navjerici gleda dok sjedimo na klupici ispred skole
"Ma katastrofa, ja ti kažem otići ću i više se nikada neću vratiti" naslonila sam se zamišljeno rukama na koljena
"Mogu i ja sa tobom"? zacule smo glas iza sebe, okrenuvši se ugledala sam osobu koju sam najmanje prizeljkivala
"Jamie šta hoćeš, ono jučer ti nije bilo dovoljno da me se okanis? "rekla sam kroz zube dok se od bezbrižno nasmijao te stao ispred mene i crvenokose djevojke.
"Tris ti nikako da naučiš "
"Ma šta to? "polako sam počela gubit živce
"Sve što poželim, dobijem. A tebe želim više nego ista trenutno ." Moje usi nisu mogle vjerovati šta su upravo čule, pa šta si on umislja tko je on? Htijela sam mu odvalit takvu samarcinu da bi mu se glava zaokrenula za 360° ali shvatila sam da je on daleko jači od mene pa bi vjerovatno izgubila borbu.
"Gubi se odavdje dok si jos ziv" počela sam stiskat šaku od adrenalina koji sam trenutno osjećala.
"Opasna mala, nadam se da si barem pola opasna u krevetu koliko si u rijecima" samouvjereno se nasmijao te zaokrenuo na petama i otišao.
"Jebem mu mater šugavu umisljenu"psovke su same počele izlazit iz usta.
"Ma smiri se, on je samo pas koji laje, al ne grize"Clary me pokušava smirite, jednim djelom sam se tjesila njenim riječima, nadajući se da mi neće nauditi.
"Ajde idemo na nastavu " po ubicaju povukla sam ju za ruku te smo se zajedno uputile prema učionici.
"Ideš sa mnom? " Clary me upitala kada je škola napokon završila te smo krenule prema izlazu
"Kamo?Tj si god da ideš ja nemogu i sama znaš da sam u kazni cijeli mjesec" ona me samo tužno pogledala
"Poželi mi sreću"poljubila me u obraz i zamišljeno se osmijehnula
"Sretno, ali zasto? " trenutno mi ništa nije bilo jasno
"Pa jučer kada si ti nestala sa Jamiem ja sam si našla društvo" u tom trenutku pogled je usmijerila na dečka koji se nalazio ispred škole naslonjen na motoru.. Zrckavo je sletila niz stepenice i pozdravila se s njim,al ne na bas prijateljski način. Krenula sam prema njima.
"Liam ovo je Tris, Tris ovo je Liam" nakon što sam saznala njegovo ime pružila sam mu ruku
"Drago mi je, Liam".
Opalac, nešto se tu da povezati hmhm. Uglavnom hvala na svim divnim komentarima, nastavaka sutra :-)
