Duše proklete u startu, osiromašene
Upiti će jednoga dana hladnu maglicu
I rasplamsati strast koju samo
Zaljubljen čovjek može razumjeti.
Ptice će cvrkutati i zrak će napokon biti
Malo manje zatrovan; krošnje ispunjene pjesmom njihat će se u ritmu
Sreće.
Mekana trava upiti će veselu rosu
Koja će mirisati na svježe obojane rumenilom obraze
Dok su prsti dviju ruka isprepleteni
Jedni u drugo.
Svaki oblačak biti će okupan zlatom,
Kao što je bio jedne mlačne jeseni
Koja je sada samo suzom isprana
Uspomena.
Nitko neće ni slutiti taj mračan kraj,
Tu malenu, ali ipak zlosutnu iglicu sumnje.
Svi će biti sretni, i livadama će se širiti
Miris jaglaca.
Biti će to lijepo proljeće,
Proljeće stvoreno za događanja i nove nade.
Biti će to dar od Boga; dan nekomu
Tko to možda više zaslužuje.
Ja znam, to proljeće će proći
I ja znam, to proljeće će biti kao stvoreno za nas.
Ja znam da, iako će to biti savršeno proljeće,
To proljeće će ipak biti nečija tuđa, ljubavna priča.
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
