Vidjela sam propadajući svijet
I noktima razdirala svoju svilenu dušu,
Vidjela sam umirući cvijet,
Suze u očima i nesnosnu sušu.Ledeni vjetar mi je šibao lice
I mrsio mi kosu i probadao mi kožu,
Vidjela sam davno i bez krila ptice
I crno srce i šarenu ružu.Samo prestani plakati, dobro ćeš biti,
Neki ljudi uvijek su gladni, neki sretni i siti.
Ovdje nas ne, drži ništa više,
Ali zapamti da nema duge, ako nema kiše.U pravilu ljubav i život i sreća,
U stvarnosti tuga i samo šuplja vreća.
Što možemo, samo gazi,
Još smo mi dobro, još smo u snazi.Zapamti dušo, onako je kako gledaš,
Ili je puno ili je prazno, bitno je da ne daš
Da pustiš suze i smiješ se,
Da se ne predaš.Drži se, svijet je malo ružan,
Ali ne daj se!
Kakav je klaun ako je tužan,
Zapamti, ne predaj se.
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."