Chapter 46.

6.7K 398 24
                                    

Poljubi me u kut usana uzimajući pritom duboki udah kao da želi zapamtiti moj miris zauvijek. Mogu reći koliko je ovo teško za njega, ali svaka veza zaslužuje iskrenost i mislim da mi bar toliko duguje. Još uvijek nisam čula one dvije riječi za kojima svaki dio moga srca žudi, ali valjda će ih izgovoriti kada bude spreman, a ako ne onda mogu slobodno umrijeti.

"Ljudi misle da mi je život bio bajan jer sam najuspješniji biznismen u zemlji i u svijetu, ali puno njih se prevari odmah tu na početku. Sa šesnaest sam otišao od kuće samo zato jer mi je bilo dosta gledati oca kako svaki dan dovodi drugu ženu doma pod isti krov gdje je njegova supruga. Znala je za sve njegove afere i trudila je izgledati snažno kao da je nije briga, ali u njezinim očima vidjela se bol koju je pokušavala prekriti s osmijesima." Stane i uhvati moj dlan te ga približi njegovim usnima. Ostavivši maleni poljubac moje srce se rastopi a dah zastane. Ovakve malene sitinice me uvijek iznenade te me tjeraju da ga volim još više iako smatram da to nije moguće.

"Na šesnaesti rođendan pokupio sam stvari i pobjegao kroz prozor. Što je bilo najbolje nisam imao blage veze gdje ću, šta ću i kako ću. Samo sam hodao po cesti dok jedna žena nije stala s autom. Bio je to neki stari, sivi auto ne sjećam se koje marke ali znam da je bilo neko staro smeće koje se samo nije raspalo. Po njezinim osmijesima znao sam da joj namjere nisu bile čiste, a meni nije smetalo ono što je htjela." Naježim se. Maknem pogled s njegova profila spuštajući ga na pod kako ne bi vidio koliko mi je zapravo zasmetalo ovo što mi je rekao.

"Nemoj da ti smeta, to je nešto što je bilo davno." Nježno prozbori gledajući me. Osjetim njegov topli pogled na sebi te lagano podignem pogled poklonivši mu lagani osmijeh. "Bio sam mlad i zainteresiran. Bila je zgodna, ali starija od mene. Onda se to desilo u njezinom autu. Ništa mi nije značilo, ali svidjelo mi se. Z-"

"Shvaćam! Možeš li molim te preskočiti taj dio ne želim te slike u glavi."

Pročisti neugodno grlo. "Naravno, oprosti." Duboko izdahne, a ja oštro klimnem glavom ljuta na nepoznatu ženu koja ga je samo iskoristila radi svojih bolesnih potreba! "Rekla je da ako ne nastavimo s onime što smo-" Ustanem se s njegova krila i sjednem na krevet pored njega. Osjetim bol koju sam mu zadala, ali ne želim mu biti toliko blizu dok mi priča ove stvari. Teško mi je koliko i njemu.

"Uglavnom, trebao mi je prijevoz a ona je rekla da će mi ga dati dok god budem pristao spavati s njom. Nisam imao drugog izbora pa bi je odgovor naravno bio da. Svaki dan smo bili u drugom gradu i dok sam mislilo da bježim od mafije i ostalih sranja zapravo sam se stalo bližio sve više k tomu. Ispostavilo se da je ta žena teški narkoman povezan sa svim jebenim mafijama." Gleda me dok prolazi rukom kroz kosu.

"Zašto mi samo ne kažeš ime?" Pitam pogledavši ga. Teško progutavši on izgovori: "Addison."

Svaki organ moga tijela prestane raditi, a mozak kao da ga nemam. Jedva uspijem procesirati njegove riječi i sve što mogu je samo blenuti.

"Addison? Spavao si s Addison? Pa koliko je pobogu starija od tebe?" Povisim nesvjesno ton. Ne mogu kontrolirati svoj bijes ma koliko god htjela. Kakva jebena kučka!

"Tek je navršila trideset i pet." Tiho progovara izbjegavajući moj pogled. Ne znam da li me više uzrujava činjenica da je Lucas spavao s njom ili činjenica da je ta žena još uvijek u kontaktu s Lucasom. Ako je bila na proslavi onda to mora značiti nešto. Iako mi Lucas govori o svojoj prošlosti još uvijek imam taj ružan osjećaj da mi krije nešto. Samo mogu misliti na ime Anthony. Taj vrag mi sigurno može dati odgovore na pitanja koje tražim.

"Ne mogu vjerovati." Kiselo govorim mahajući glavom. Osjećam se kao da sam u nekom filmu čiji je žarn romatnika a scenarij filma je cijeli nekako uvrnut kao sada ova situacija. Cijenim njegov trud da me ne izgubi -to mi znači toliko puno da ni riječi to ne mogu opisati.

"Želiš li da nastavim?" Jedva ga čujem. Iznenadim sama sebe kada klimnem glavom, te on nastavi.

"Prošli smo kroz puno sranja. Njoj je to bilo normalno, a meni? Pa ne baš. Svaki dan je bio isti: doručak u nekom usranom malom restoranu, dilanje droge, sex, odlazak u neki drugi dan i sve onda ponovno ispočetka. Mislim da nije bilo ni jednog dana da smo zapravo ostali negdje, stalno smo se mjestili. To je trajalo dvije godine dok kuja nije sklopila dogovor s mojim ocem. Znao sam od malena da bi trebao naslijediti njegov posao kad napunim dvadeset i ne mislim samo na mafiju nego i na svoju tvrtku. Nisam imao pojma za njihovu nagodbu dok me Addison za dvadeseti rođendan nije dovela pred njega. Sve te godine, osim prve dvije, ona je bila plaćena da drži oko na meni i da me podučava svemu o mafiji. Nikada nisam ni posumnjao na to. Išao s njom na sve njezine sastanke, predstavljala bi me kao njezinog "učenika" i meni nikada nije ni palo na pamet da poznaje moga oca."

Prstima počnem masirati sljepočnice. Ovoliko podataka zadalo mi je glavobolju, a odjednom haljina u kojoj se nalazim me počne gušiti.

"Ispričaj me. Moram se maknuti iz ovoga." Uzmem crne tajice i Lucasovu crnu majicu koju sam stavila u kofer zadnju minutu prije nego što smo otišli iz New Yorka.

Znam da se slobodno mogu presvući ispred njega, ali saznala sam toliko informacije od kojih mi se počinje već pomalo vrtjeti u glavi.

Moj rođendan je za par dana i znam da će me tata sutra sigurno nazvati i početi me napadati s pitanjima što želim za rođendan i da li ću doći u Italiju da ga provedemo zajedno....

Odgovor je ne!

Meni je rođendan dan kao svaki drugi, a uostalom imam previše toga za raspraviti s Lucasom. Nemam vremena da se brinem sad kakvu ću tortu kupiti i gdje ću prirediti zabavu.

Iskreno?

Zaboli me kurac za to. A također i ne želim susresti onu njegovu vješticu.

Brzinski se presvučem i uzmem duboki udah pritom državši svoje oči zatvorene. Mogu ja to. Neka mi kaže ostatak priče i onda ćemo smisliti nešto. Volim ga, a to onda govori puno toga. Smisliti ćemo već nešto.

Uhvatim kvaku spremna da otvorim vrata, ali brzo je maknem.
Što god ti dalje rekao, sve ćete uspjeti rješiti....

Tješim sama sebe, a zatim otvorim vrata samo kako bi vidjela da Lucasa nema. Suze se nakupe u mojim očima, a onda maleni bijeli papir privuče moju pažnju.

Prekrižim ruke uz prsa i laganim koracima počnem se približavati krevetu.

Žao mi je malena, morao sam otići. Sutra u 17:00 privatni avion će te čekati na aerodromu. Dođi do mog penthousa i sve ćemo raspraviti. Dati ću ti odgovore na sva pitanja, samo nemoj odustati od mene.

Zauvijek tvoj,

Lucas Kingston

Ne znam da li da plačem od tuge jer ga nema ili od sreće jer ću ga napokon moći pitati ono što me zanima.

Uzmem papir i ponovno prođem očima po njegovom krasnom rukopisu. Moj pogled je priljepljen na samo dvije riječi.

Zauvijek tvoj.

( Hvala svim svecima što sam napokon izbacila nastavak! Razlog zašto ga prije nisam izbacila sam vam rekla i molim vas da se ne ljutite na mene iako imate svako pravo.

Komentirajte i stisnite zvjezdicu ako vam nije problem jer mi to stvarno puno znači! Volim vas do neba i natrag i obećajem vam da sljedeći nastavak nećete morati čekat toliko dugo, potruditi ću se da ga izbacim ovaj tjedan.

S puno ljubavi,

Sweetwriter_xoxo )

The Mafia BossWhere stories live. Discover now