,,Hey Fel!" rekao sam sa velikim osmijehom na licu svom bratu ili da bolje kažem halucinaciji koja me lukavo zavarala , a uzrok joj je bila prevelika količina alkohola.
Samo me zabrinuto pogledao dok su suze sjale u njegovim smeđo-zelenim očima koje je očito naslijedio od našeg oca jer naša takozvana majka ima tamne , crne poput noći kao što su i moje.,, Bok Dev , nisi se uopće promijenio." , rekao je pažljivo promatrajući svaki detalj moga lica kao i specifičnosti moga visokoga tijela.
,, Nisi se niti promijenio uopće osim što sada umjesto jednog tebe vidim njih 8." , izgubljeno sam promrljao , izgubljeno buljeći, u njegov lik tj. njih 8 tako da mi se zavrtilo u glavi.
,, Vidim pijan si poput guzice." , nasmijao se i namignuo mi, samo sam zaigrano preokrenuo očima i izbeljio mu se.
,, Jako zrelo. Svaka punoljetna osoba bi se trebala tako beljiti." , zezao me kao i uvijek , tj. kao kada je bio među nama i živio punim plućima.
,, I ti se isto jako zrelo ponašaš jer skroz je zrelo da zezaš svog jadnog malog utučenog brata." , sad sam ja zezao malo njega pa ipak ne može on samo mene zezati.
,, Znam." kimnuo je sa velikim kezom na licu.
,, Nisi normalan!" slatko sam se nasmijao , kako već dugo nisam.
Bio sam sretan , jako sretan.
Iako sam znao da je ovo samo halucinacija, iluzija i da ću se jednom vratiti u stvarnost – brutalnu stvarnost koja će me spljoštiti svom snagom. Puknut ću poput stakla pod pritiskom , a nitko to neće moći spriječiti jer nikoga nije briga za mene. Samo sam još jedno lice u gomili koje nikada neće biti više od toga.,, Prava osoba se javila." , rekao je sarkastično i izazvao kolutanje mojih tamnih očiju.
,, Pa , ja sam primjer normalnosti , buraz." , namignuo sam mu te je on zaigrano preokrenuo očima.
,, Totalno." , rekao je sa vragolastim osmijehom na licu kolučući svojim smeđo-zelenim očima
,, Vidim ne slažeš se sa ovom mojom izjavom. Može te sram biti." , mahao sam prstom energično po zraku poput kakve babe sa ozbiljnim izrazom lica na šta se on samo tiho zahihotao očito zabavljen mojim gestama .
,, Ozbiljnost ti ne stoji Deviću." , potapšao me po ramenu tj. zapravo prošao rukom kroz moje rame, jer njegovo tijelo nije bilo materijalno, nego samo privid , vrlo realan privid .
,, Kao što i tebi nisu stajale leptiir mašne." , pogledam ga sa pobjedonosnim osmijehom na licu znajući da sam pogodio njegovu slabu točku jer je napravio je nekakvu čudnu grimasu.
,, Meni su leptirr mašne stajale perfektno." , rekao je sa samodopadnim izrazom lica dok sam ja samo kolutao očima.
,, Nisu." , kažem staloženo gledajući njegov zbunjeni izraz lica.
,, Rene se sviđalo kako sam izgledao noseći ih." prošao je rukom kroz svoju kosu i poklonio mi jedan umišljeni smiješak.
,, Da...... što se tiče toga . Ona je bila tvoja djevojka što znači da je ponekad koristila bijele laži. Znaš, da te ne povrijedi" , smiješak mu je splasnuo s lica , a oči su mu se raširile u nevjerici.
,, Zezam se samo." , nasmiješio sam mu se malčice te je on samo glasno izdahnuo i preokrenuo očima.
,,Pao mi je kamen sa srca.", stavio je desnu ruku tamo gdje bi se trebalo nalaziti njegovo srce i izdahnuo od olakšanja.
Sat vremena kasnije....
*Manima*
Približila sam se tiho na prstima bolničkom krevetu na kojem je Devon bezbrižno spavao , maknula nestašne pramenove kose sa njegova čela i otisnula poljubac na njega..
,, Nisi normalan , zbilja nisi." , nježno sam prelazila po njegovom blijedom obrazu , nježno šapčući.
Izgledao je predivno i nevino ovako poput anđela koji uopće nema nikakvih briga , jednostavno lišen bilokakvih muka i problema koji bi mogli mučiti njegovu pametnu glavu.
,, Jesi li to ti Manima?" čuo se njegov duboki glas koji je slao trnce po mojim leđima
,, Da , ja sam. " , pogledao sam ga sa malim smiješkom na licu dok me on samo ozbiljno promatrao ne pokazujući bilokakvu emocije na licu.
,, Krasno." , kiselo se nasmiješio otrovno me gledajući što je u meni izazvalo zbunjenost , veliku zbunjenost.
,, I zbog čega si u bolnici?" upitala sam ga sa jednom izvijenom obrvom i stavila ruke u džepove svojih traperica
,, Šta ti nisu ništa rekli? upitao je pomalo nervozno i prošao si rukom kroz kosu.
,, Ne" ,odmahnula sam glavom te ga zatim zabrimuto pogledala.
,, Prekrasno." , rekao je ljuto i lupio šakom o krevet na kojem je ležao.
,, I oćeš mi reći?" pogledala sam ga znatiželjno na šta je on samo izdahnuo i preokrenuo očima
,, Noup." , rekao je hladnokrvno gledajući me bez emocija
,, A, zašto? tvrdoglavo sam nastavljala dalje s pitajima. Neću odustati tako lako.
,, Zato." , kratko je rekao streljajući me pogledom
,, Zločest si! ", pogledam ga strogo mašući mu prstom ispred nosa , no ne dobih nikakvu reakciju od njega osim malog osmijeha na njegovom licu i zaigrano preokretanje očima