9.DIO

105 17 17
                                    

,,Hey Fel!" rekao sam sa velikim osmijehom na licu svom bratu ili da bolje kažem halucinaciji koja me lukavo zavarala , a uzrok joj je bila prevelika količina alkohola.
Samo me zabrinuto pogledao dok su suze sjale u njegovim smeđo-zelenim očima koje je očito naslijedio od našeg oca jer naša takozvana majka ima tamne , crne poput noći kao što su i moje.

,, Bok Dev , nisi se uopće promijenio." , rekao je pažljivo promatrajući svaki detalj moga lica kao i specifičnosti moga visokoga tijela.

,, Nisi se niti promijenio uopće osim što sada umjesto jednog tebe vidim njih 8." , izgubljeno sam promrljao , izgubljeno buljeći, u njegov lik tj. njih 8 tako da mi se zavrtilo u glavi.

,, Vidim pijan si poput guzice." , nasmijao se i namignuo mi, samo sam zaigrano preokrenuo očima i izbeljio mu se.

,, Jako zrelo. Svaka punoljetna osoba bi se trebala tako beljiti." , zezao me kao i uvijek , tj. kao kada je bio među nama i živio punim plućima.

,, I ti se isto jako zrelo ponašaš jer skroz je zrelo da zezaš svog jadnog malog utučenog brata." , sad sam ja zezao malo njega  pa ipak ne može on samo mene zezati.

,, Znam."  kimnuo je sa velikim kezom na licu.

,, Nisi normalan!"  slatko sam se nasmijao , kako već dugo nisam.
Bio sam sretan , jako sretan.
Iako sam znao da je ovo samo halucinacija, iluzija i da ću se jednom vratiti u stvarnost – brutalnu stvarnost koja će me spljoštiti svom snagom. Puknut ću poput stakla pod pritiskom , a nitko to neće moći spriječiti jer nikoga nije briga za mene. Samo sam još jedno lice u gomili koje nikada neće biti više od toga.

,, Prava osoba se javila." , rekao je sarkastično i izazvao kolutanje mojih tamnih očiju.

,, Pa , ja sam primjer normalnosti , buraz." , namignuo sam mu te je on zaigrano preokrenuo očima.

,, Totalno." , rekao je sa vragolastim osmijehom na licu kolučući svojim smeđo-zelenim očima

,, Vidim ne slažeš se sa ovom mojom izjavom. Može te sram biti." ,  mahao sam prstom energično po zraku poput kakve babe sa ozbiljnim izrazom lica na šta se on samo tiho zahihotao očito zabavljen mojim gestama .

,, Ozbiljnost ti ne stoji Deviću." , potapšao me po ramenu tj. zapravo prošao rukom kroz moje rame, jer njegovo tijelo nije bilo materijalno, nego samo privid , vrlo realan privid .

,, Kao što i tebi nisu stajale leptiir mašne." , pogledam ga sa pobjedonosnim osmijehom na licu znajući da sam pogodio njegovu slabu točku jer je napravio je nekakvu čudnu grimasu.

,, Meni su leptirr mašne stajale perfektno." , rekao je sa samodopadnim izrazom lica dok sam ja samo kolutao očima.

,, Nisu." , kažem staloženo gledajući njegov zbunjeni izraz lica.

,, Rene se sviđalo kako sam izgledao noseći ih." prošao je rukom kroz svoju kosu i poklonio mi  jedan umišljeni smiješak.

,, Da...... što se tiče toga . Ona je bila tvoja djevojka što znači da je ponekad koristila bijele laži. Znaš, da te ne povrijedi" , smiješak mu je splasnuo s lica , a oči su mu se raširile u nevjerici.

,, Zezam se samo." , nasmiješio sam mu se malčice te je on samo glasno izdahnuo i preokrenuo očima.

,,Pao mi je kamen sa srca.", stavio je desnu ruku tamo gdje bi se trebalo nalaziti njegovo srce i izdahnuo od olakšanja.

Sat vremena kasnije....

*Manima*

Približila sam se tiho na prstima bolničkom krevetu na kojem je Devon bezbrižno spavao , maknula nestašne pramenove kose sa njegova čela i otisnula poljubac na njega..

,, Nisi normalan , zbilja nisi." , nježno sam prelazila po njegovom blijedom obrazu , nježno šapčući.

Izgledao je predivno i nevino ovako poput anđela koji uopće nema nikakvih briga , jednostavno lišen bilokakvih muka i problema koji bi mogli mučiti njegovu pametnu glavu.

,, Jesi li to ti Manima?"  čuo se njegov duboki glas koji je slao trnce po mojim leđima

,, Da , ja sam. " ,   pogledao sam ga sa malim smiješkom na licu dok me on samo ozbiljno promatrao ne pokazujući bilokakvu emocije na licu.

,, Krasno." , kiselo se nasmiješio otrovno me gledajući što je u meni izazvalo zbunjenost , veliku zbunjenost.

,, I zbog čega si u bolnici?" upitala sam ga sa jednom izvijenom obrvom i stavila ruke u džepove svojih traperica

,, Šta ti nisu ništa rekli?  upitao je pomalo nervozno i prošao si rukom kroz kosu.

,, Ne" ,odmahnula sam glavom te ga zatim zabrimuto pogledala.

,, Prekrasno." , rekao je ljuto i lupio šakom o krevet na kojem je ležao.

,, I oćeš mi reći?"  pogledala sam ga znatiželjno na šta je on samo izdahnuo i preokrenuo očima

,, Noup." , rekao je hladnokrvno gledajući me bez emocija

,, A, zašto? tvrdoglavo sam nastavljala dalje s pitajima. Neću odustati tako lako.

,, Zato." ,   kratko je rekao streljajući me pogledom

,, Zločest si! ", pogledam ga strogo mašući mu prstom ispred nosa ,  no ne dobih  nikakvu reakciju od njega osim malog osmijeha na njegovom licu i zaigrano preokretanje očima

DevonWhere stories live. Discover now