SLIJEDEĆI DAN
*Devon*
Njeno tijelo malo i krhko , treslo se poput pruta .Njene oči , njene, prekrasne, čokoladne, oči sjajile su se od suza, kojima ona uporno nije dala da skliznu niz njene mekane, i nježne obraze, no osmijeh na njenom licu je ostao. Istina slabašan , ali ona se nije htjela predati. Boljelo me to, boljele su me njene suze. Bio je to čudan osjećaj, koji nikada nisam osjetio, jer bio sam oduvijek govno od čovjeka, samo prazna ljuštura bez duše, obična olupina.
Prišao sam joj, i obrisao suze, koje su namjeravale smočiti njeno prekrasno lice , nasmiješio sam joj se u znak ohrabrenja , i poljubio ju u čelo. Ubrzo na njeno lice je došao smiješak , a oko mog struka i njene male nježne ručice.
,, Oprosti. " , plaho je rekla i spustila pogled na pod.
,, Zbog čega ti moram oprostiti ?" podignuo sam njenu glavu tako da me gleda u oči i ozbiljnim tonom ju priupitao.
,, Jer...." , plaho me pogledala i nervozno zagrizla usnicu.
,, Evo vidiš nema uopće razloga za ovu ispriku od malo prije. Nisi ništa krivo napravila. " , rekao sam joj sa smiješkom na licu, i maknuo joj nježno nestašni pramen, koji je pobjegao iz pletenice, i smjestio ga iza njena lijevog uha.
,, Siguran ?" upitala je nesigurno i ponovo zagrizla usnicu. Ako ovako nastavi , silovat ću ju . Ja se ne zezam! Prekrasna je , šteta što nikada neće biti moja . Samo bih ju uništio, i više nikada nitko ne bi vidio njen prekrasni, dječji, osmijeh, koji sam u samo par dana zavolio.
,, Najsigurniji. " , preokrenuo sam očima , a onda joj uputio još jedan veliki osmijeh po stoti put danas. Svaki normalan čovjek bi pomislio da sam uzeo neke tabletice danas , nikada se nisam tako smijao u svom životu. Bojim se da će mi otpasti vilica.
,, Lijepo." , namigne mi , a onda makne svoje ruke i otisne mi poljubac na obraz.
,, Nemoj otići. " , tužno sam ju pogledao i primio njene ruke u svoje.
,, Moram." , nasmiješila mi se i pokušala izvući svoje ruke iz mojih , no bezuspješno. Samo se našla oslonjena na ormarić iza sebe sputana mojim tijelom.
*Manima*
,, Ne moraš . " , šapnuo mi je na uho, poljubio moj vrat , te je u tom trenutku stotinu trnaca prošlo kroz moje tijelo, pa sam se morala potruditi, da ne pokazažem zadovoljstvo, koje sam osijetila, kada je napravio svoju meni neočekivanu gestu.
,, Devon , što radiš ?" namršteno sam ga pogledala, no samo sam dobila njegov slatki smijeh kao odgovor na moje pitanje , ali onda kada se primirio ozbiljno me pogledao i sa kezom na licu rekao : ,, Silujem te ." , zbunjeno sam ga pogledala visoko podignutih obrvi.
,, Što ti misliš da radim ?" – vragolasto se nasmijao i izazvao mali smiješak na mom licu. Bio je naljepše biće na ovoj planeti , iako su drugi tvrdili nešto skroz suprotno za mene je bio oličje savršenstva. Njegova tamna razbarušena kosa pozivala me da cijeli dan prolazim rukom kroz nju, njegove tamne oči kao da su gledale u moju dušu , a njegove roskaste usne bile su nešto najljepše na njemu , mislim da bi ih mogla satima ljubiti.
,, Ne znam....." , zbunjeno sam ga pogledala na što se on samo nasmiješio.
,, Ma znaš ti i sviđa ti se. " , perverzno se nasmiješio i vragolasto mi namignuo.
,, Ne ne znam i ne sviđa mi se. " , ljuto sam ga pogledala i namrštila se . Izluđivao me polako.
Odjednom čula sam, kako ga prijatelji dozivaju, na što je samo preokrenuo očima, i rekao im da dolazi za minutu.
,, Nismo još gotovi. " , oblizao je usnu, poljubio me u kut usana , a zatim otrčao u smjeru svojih prijatelja , pritom me ostavivši ovdje zbunjenu i zatečenu . Ubit će me jednog dana ovako.
