Neodoljiv 🔚

4.

Jeste li ikada pomišljali da se ubijete zbog mnogih obaveza i riješite se svega? Ja upravo to pomišljam dok me moje školske obaveze ubijaju,još večeras imam trening i jednostavno ću se ubiti.

Izašla sam iz svoje sobe sa velikom dozom sigurnosti da sam sve naučila i otišla sam u kuhinju pronaći mamu.

"Ti opet večeras na trening?",upitala me pripremajući jelo.

"Da,jesi dobro?",zabrinuto sam upitala."Gdje je sestra?",ponovo sam upitala.

"Poprilično sam dobro ,sestra je jutros otišla",rekla je mama ,a ja sam zabrinuto pogledala.

"S njom sam par riječi progovorila",požalila sam se."Idem mama istuširati se i spremiti za trening".

"Hajde kćeri i moram upozoriti tog malca da pazi na tebe inače ću ja pripaziti na Nataliu",zaprijetila je mama i pravila se ljutita.

"Hvala mamice na tvojoj brizi",poljubila sam je i otrčala u sobu. U svoju torbu sam stavila bocu sa vodom,ručnik,novu majicu i zakopčala sam je. Otrčala sam do toaleta ,a mama me upozorila da ne trčim još je prerano. Otuširala sam se ,očistila lice i krenula ići vani. Da,na treninge idem bez šminke dok Natalia uvijek dolazi profesionalno našminkana i na kraju liči na životinju. To je uvreda za životinje.

"Arnelia,došao je!",dreknula se moja mama dok sam ja stavljala posljednje kapi parfema na sebe. Uzela sam telefon i slušalice jer se danas želim  vratiti sama da opusim svoj mozak i misli.

"Idem Bože",rekla sam smoreno i stavila torbu na rame izlazeći iz sobe. Ispred sobe sudarila sam se sa mamom i poljubila je u obraz trčeći ka vani. Skakajući na jednoj nozi navukla sam tenisicu na drugu nogu. Trčala sam gore do njega i njegovog auta ,a on se nagnuo i gurnuo vrata da ih otvori. Uhvatila sam vrata u činu otvaranju i ušla unutra.

"Hej Arni",njegov hrapavi glas doprio je do mojih ušiju i shvatila sam da mi je dao nadimak.

"Hej Daniele",rekla sam i nasmiješila se.

"Šta ima?",upitao je i za čudo smiješak je igrao na njegovom licu.

"Tko si ti i šta si uradio sa Danielom?",upitala sam i nasmijala se ,a on se nasmijao glasno dok su njegova prsa poigravala čudni ples.

"Ja sam Daniel ,nemam pojma danas mi je dan baš dobar",rekao je i krenuo klimati glavom uz pjesmu.

"Okej", prošaputala sam i spustila glavu u koljena.

"Jesi dobro ,šta ti je danas?",upitao je zabrinuto. "Obično nisi takva nego si ti ta koja forsira na razgovor".

"Ja nikoga ne forsiram ni na što,loše sam i jednostavno je tako",rekla sam drsko i prevrnula očima.

"Joj Arnelia,želiš li pričati o tome?",uzdahnuo je ,a moja koža se naježila.

"Ne želim",rekla sam kratko.

"Znači ne želiš pričati sa mnom ,okej".

"Daniele ,ja...",započela sam govoriti ,ali je on stao ispred jednog centra i izašao ni ne saslušavši me.

Otvorila sam vrata od auta i vjetar je puhao mrseći moju kosu. Pogledala sam na vrata koja su se micala ,ali nigdje nisam vidjela njega.  Zar je otišao negdje? Bez mene? Ubrzo sam ga ugledala kako izlazi ,a sve djevojke koje su sjedile u baru ,koji je bio u sklopu s tim centrom, su se okrenule. No,on kakav je bio umišljen nije čak pridavao nikakvu pažnju njima ,a one su se jadne toliko trudile.

Ušao je unutra i ostavio vrećicu nazad bacajući mi u krilo maleni sokić. Zbunjeno sam ga pogledala ,a on je rekao kako časti.

Ono što me iznenadilo jeste njegovo naginjanje prema meni. Ne,ne želim to znam ga jako kratko i ne želim da bude moj prvi poljubac još se nisam odlučila. Bože čuj me,ne.