U tvojim rukama (SLOW UPDATE)

31.POGLAVLJE - "Priznanje"

Sjedim na istom mjestu razmišljajući dok začujem Emilyn glas kako me doziva. "Elena?!" govori te sjeda pored mene.

"Bok Emily." "Elena šta se zaboga događa?" bila je vrlo zbunjena. "Prošlost." odgovorila sam gledajući u daljinju. "Elena sve mi ispričaj." "Ne, Emily, ne mogu. Neće ti se svidjeti." pokušavala sam ju razuvjeriti, ali je bila uporna "Meni mozeš sve reči. Molim te." Kratko sam šutila, a onda kimnula glavom te počela.

"Sve je počelo dok sam bila doma, u Hrvatskoj. Zaljubila sam se u čovjeka koji je bio 2 godine stariji od mene, ali to nije predstavljalo problem. Bilo nam je ljepo i jako sam ga voljela. Toliko, da sam mislila kako ću cijeli život provesti s njim. Ali s vremenom smo se počeli udaljavati. Naime moje školovanje s radom u bolnici nije mi ostavljalo puno slobodnog vremena. Što je najzanimljivije, njegov brat Jakov, išao je sa mnom u školu i bili smo jako dobri prijatelji. Puno smo vremena provodili skupa i u školi i na poslu. Jakov je počeo osjećati nešto prema meni, ali ja za sebe ne mogu reči isto. Bila sam ludo zaljubljena u njegova brata. Jakov je pokušavao razdvojiti mene i Filipa, njegova brata, a to se Filipu nije svidalo. Postao je posesivan iako je bilo i prije toga. Tijekom cijele veze mi nije dopustao izlaske i druženje s prijateljicama. Sve mu je smetalo. Jednog dana, poslje Božića bila sam kod njihove obitelji na ručku i Jakov je želio razgovarati sa mnom pa smo izasli u vrt. Tada mi je rekao da me voli i poljubio me. Iako sam se ja odmaknula od njega bilo je kasno, Filip je sve vidio i čuo. Bio je bijesan. Nitko nije imao pravo osjećati nešto takvo prema meni. I prije toga je bio lud. Po njegovom, ja sam bila sam njegova i Božija. Zatrčao se prema Jakovu i gurnuo ga od mene. Jakov je izgubio ravnotežu i pao.Glavom je lupio u rubnik koji je dijelio cvijetnjak od staze i na mjestu je ostao mrtav." zastala sam gutajuci knedlu koja mi je zastala u grlu.

"Filip ga je ubio. Vlastitog brata. Kasnije se ispostavilo da je to bio nesretan slučaj i pustili su ga. Od tada je mene krivio za Jakovljevu smrt. Rekao je da sam ja uništila njegovu obitelj. S vremenom se to se smirilo, a onda opet kaos.Na poslu sam počela raditi na novom odjelu gdje je radio i jedan prezgodan mladi doktor. On je počeo flertovati sa mnom i naravno Filip je to saznao. To je bila kap koja je prelila čašu. Tu sam se večer vratila doma i zatekla Filipa u stanu. Bio je bijesan. Počeo je vikati da sam ku*va i da me niti jedan drugi ne smije gledati. Da sam samo njegova. Pretukao me. To je bio prvi i posljednji put da je digao ruku na mene. Policija ga je odvela i zatvorila. Prekinula sam s njim tog istog dana, ali njegova posesivnost nije prestala. Od kako su ga pustili na slobodu zagorčava mi život. Uvijek je tu koliko god ja bježala. Želi mi se osvetiti za, nazovimo to "prijevaru" koja uopće nije postojala i za smrt Jakova." sve sam izgovorila u jednom dahu.

Tek sam nakon toga duboko udahnula te sam onda shvatila kako sam cijelo vrijeme držala dah dok sam govorila. Pogled sam okrenula prema Emily i zatekla ju sa suzama u očima. Odmah me snažno zagrlila: "Elena, ovo je pakao. Kako si uspjela?!"

"Nisam Emily, još me uvijek lovi." odgovorila sam pa dodala: "Ona buka u stanu..." zastala sam "...to je bio on. Pronašao me." Istog se trena odvojila od mene i pogledala me sa strahom u očima.

(***)

Prošla su već dva dana od incidenta u mom stanu. Naravno da se od tada nisam vračala kući. Nisam mogla. Spavala sam kod Beth jer je jedno njoj Emily sve ispričala. Beth se nije puno dvoumila pa sam tako dane provela u njenom stanu. Nisam išla ni na posao, nisam ni pričala s Jordanom, a ni vidjela ga.

Sigurno se brine. Prošla su dva dana i još nema ni glasa od Filipa. Čudi me to. Nebi mu bio problem pronaći me opet. Možda sam ga dobro opekla onom vodom pa je završio u bolnici?! Nadam se da jesam.

"Elena?" iz misli me probudio nečiji glas. Kada sam skrenula pogled prema izvoru glasa ugledala sam Emily kako stoji na vratima sobe. "Jesi dobro?" pitala me dok je polaganim korakom prilazila.

"Jesam. Naravno." odgovorila sam samouvjereno. "Došla sam ti reči da se Filip nije vraćao u stan. Vjerujem da se možeš vratiti." Samo sam kimnula glavom.