10 Deo

6.9K 397 29
                                    

Vrisak koji se tog trena prolomio iz mojih usta oterao je i "ajkule". Ako su uopšte plivale ispod nas.

"Kretenu! Seljačino! " Sve što mi je bilo pri ruci bacala sam na njega, počevši od jastuka do drvenih predmeta.

Šteta što sam prvo bacila jastuk.
To mu je ujedno bila i zaštita od tvrdih predmeta.
Držao je jastuk pokraj glave, tako da ga ništa drugo nije moglo ozlijediti.

"Kako se samo usuđuješ!" Besno sam povikala bacajući džepni sat koji mi je poslednji bio na dohvat ruke.

Isfrustrirano sam izdahnula, spustivši stegnute šake na krevet.

"Ako si takva svako jutro kad se probudiš.." Napokon se usudio da proviri kroz jastuk, ne skrivajući zabavljenost.
"Taj tvoj.."
" Blago rečeno, najebao je." Bacio je jastuk na mene.

"Taj moj.." Ponesena činjenicom da ga nemam i da nikad nije ni postojao naterala me je da zastanem.

" Prestani da se smeješ!" Uzvratila sam bacanjem istog na njega.

"Namerno sam legao pored tebe pre deset minuta samo da vidim kako ćeš reagovati." Izustio je približavajući mi se.

"Monahinja si i moramo to izbaciti iz tebe." Ruke je spustio tačno pokraj mojih nogu, opkoljavajući me pogledom.

"Nisam monahinja, samo me ne privlače balvani poput tebe."
Izustila sam gledajući u stranu.

" Balvan?" Raširio je svoje oči u neverici.

"Kazanova, pre bih rekao." Iskezio se još više, ne prikrivajući dozu umišljenosti.

"Samo se skloni." Izgovorila sam osećajući kako mi srce podrhtava zbog njegove blizine. Vređanje koje sam htela da mu namenim, jednostavno je isparilo.

"A ako neću?" Njegov dah pokraj mog uveta, izazvao je trnce niz moju kožu.

"Snosićeš posledice." Izustila sam skoro nečujno.

"Spreman sam na taj rizik." Procedio je uz uzdah pokraj mojih obraza.

"Žedna sam." Kao opečena sam izustila shvatajući šta mi se sprema.

"Ne menjaj temu." Njegove ruke uhvatile su me za bradu terajući me da ga pogledam.

" Stvarno jesam." Uporno sam nastojala da prikrijem drhtavost ruku.

"Samo sklopi oči." Izustio je tiho.

Osetila sam kako mi usne podrhtavaju.
Svejedno sam ga poslušala i prepustila njegovom dodiru sklapajući oči.

Njegov, odjednom gromoglasan smeh me je naglo razbudio.

" Pala bi." Procedio je uperivši prst u mene.

"Ne ne bih!" Ljutito sam uzvratila dočekavši se na noge.

"Oh itekako bi." Ustao je i zaputio se prema frižderu.

"Lozis se na mene, samo nećeš da priznas." Samouvereno je izgovorio.

"Stvarno si kreten." Promrmljala sam upijajući njegovu umišljenost.

"Pomorandža ili borovnica?" Za intrigirano me je pogledao čekajući odgovor.

"Borovnica." Samopouzdano sam izustila. Ovaj put me neće preći.

"Još uvek nisi zavolela pomorandžu." Nacerio se sipajući sebi čašu soka.

"Ne. I ne želim je nikad okusiti."
Iznervirano sam izgovorila.

Zvuk sirene se začuo najednom.

"Šta je to?!" Naglo sam poskočila i pojurila prema palubi.

Moje ozareno lice prekrio je osmeh, ugledavši drugi čamac koji nam se približavao.

"Spaseni smo!" Povikala sam nesvesno zagrlivši Viktora.

"Da baš." Promrmljao je prihvatajući moj zagrljaj.

Prisetila sam se kako smo ovde završili i razočarano pogledala u njega.

"Završićeš u zatvor." Izustila sam tiho.

"Ne bi mi bio prvi put." Rukama mi je zahvatio obraz.

"Znaš. Cenio bih kad bi mi dolazila u posetu."

"Seks u zatvoru." Izustio je sa osmehom upijajući moje lice.
" Neprocenjivo."
Dodao je sa izrazom prisećanja, bez prikrivanja podmuklog osmeha.

Svaki ali baš svaki naizgled emotivan trenutak on vešto upropasti.

"Da li sam već jednom spomenula da si odvratan." Izustila sam kolutajući očima i istovremeno vraćajući unazad.
Sve ali baš sve, je njemu smešno.

" Da li je sve u redu?!" Začuo se glas čoveka čiji čamac je već bio naspram nas.

" Da. Samo smo imali malu nezgodu." Izustila sam.

"Sad ćemo videti u čemu je problem. Možete se prebaciti kod nas." Izgovorio je.

"Samo da uzmem tašnu." Izustila sam i pošla prema kabini.

Gotovo je.
Vraćamo se nazad.
Nema više Viktora i njegovih sranja.

Uzela sam tašnu, a zatim tiho zakoračila prema palubi videvši Viktora kako razgovara sa tim čovekom.

" Imate gorivo. Sve se čini u savršenom redu." Čovek je izgovorio posmatrajući Viktora.

"Znam to. Čamac je moj." Viktor je izustio, a moja tašna je pala na pod.

Njegov Brat - ✅✅Where stories live. Discover now