7. poglavlje

174 2 0
                                    

UPOROZENJE! ovaj dio je poprilicno perverzan tako da oni koji to ne vole,neka kazu ,napisu mi poruku i ja cu napraviti verziju 2 :) uzivaj te

netko je zvonio na vratima. "Emir pusti me,netko zvoni." rekla sam mu ali bilo mu je tesko odvojiti se od mene. "pa neka zvoni,otici ce." nastavio me ljubiti. "haha budalo,makni se." naglo sam ustala i otisla stepenicama prema vratima. Nisam mogla naci kljuc a neko je vec histericno lupao. "PA cekaj!!" povisila sam ton. mrzim kada netko nabija.. napokon sam nasla kljuc. ovorila sam i moja rekacij je bila "Mama?!? tata?!? sta ovvdje radite??" odma sam se sjetila da je  emir polugol u mojoj sobi.sranje. "pa zaboravili smo neke stvari,a i dosla sam ti reci kako cemo se tek vratiti za 2 dana. tata mozda dobije posao u Francuskoj kao profesor više razine iz zemljopisa! nije li to super?" poljubila me u celo. bljak,nikada to ne radi..ne znam sto im je u zadnjih par dana. "ma da odlicno..ali onda ga uopce necemo viđati." rekla sam pomalo tuzno. koliko god da se svadamo volim ih,moji su roditelji. " pa ako on dobije posao.." zastala je. "sta ako dobije posao?" pitala sam,iako sam se bojala odgovora. "onda..selimo se u Francusku.." rekla je. "molim?! ja nejdem iz Šibenika a kamo li iz Hrvatske!" zaderala sam se i prepala sam se da ne spomene moju bolest pred EMirom..on misli da am bogata i sve. tako da sam morala ovog puta joj ugoditi,samo dok se ponovo ne vidimo. "ustvari to i nije lose mama..razgovarat cemo sa Azrom:" bilo mi je muka sto moram glumiti. "Stvarno? odlicno! kada se vratim imamo obiteljski sastanak! sada moram ici tata me ceka pred vratima" sva je bila uzurbana. zalupila je vratima,ja sam brzo zakljucala i otrcala gore. nasla sam Emira kako gleda moje slike,bez majice. "sto radis?" okrenuo se prema meni "nisi mi rekla da ti je tata profesor, a mama spremacica.." ukipila sam se od straha. saznao je dio moje tajne. napokon sam skupila snage i rekla: " od kud ti to? bili su ali onda su napredovali..tako da je tata ravnatelj skole, a mama poznata ljecnica u...Španjolskoj." opet sam lagala. glupi strah.. " a nisam znao..mislo sam.." prekinula sam ga " a sta da to jesu?" pogledao me cudno,nije odgovorio na moje pitanje. pretpostavljam da bi mu smetalo..znala sam. "kako god,di smo mi stali Marc?! :D " krenuo je prema meni ali ja sam se odmaknula. "nije mi do toga Emire..." bila sam pomalo razocarana njime. "molim te idi doma,cut cemo se" rekla sam mu. "sto ti je sada? do maloprije je sve bilo ok..ili sam ja to samo mislio?" gledao me sa onim predivnim plavim ocima. skinula sam njegovu majicu i dala mu je. "ostavi je,zelim da imas nesto moje..." osmjehnuo mi se. ja sam nabacila lazan osmijeh i poljubila ga u obraz. "idem ja onda,vidimo se na faksu sutra? privukao me sebi i zagrlio. " vidimo se.." sapnula sam mu. "falit ces mi" on je jos tise sapnuo,ali ja bi cula injegov najtisi šapat. "i ti ces meni,vidmo se sutra" poljubila sam ga jako. shvatila sam da i on moze biti s menom takoder razocaran jer ipak mu ja lazem...otisao je. ja sam otisla u svoju sobu i sa krajcice prozora gledala ga kako sjeda u auto i odlazi. suze su mi klizile niz obraze. on je dobar decko za bogatasice. ja to nisam..ali ne mogu bez njega. uz njega se osjecam tako zivo. uz njega ja sam ja. krenula sam zatvoritiladicu u kojoj je nasao album ali nesto je zapelo i nije se mogla zatoriti. nagnula sam se i vdijela da moj stari,stari dnevnik blokira zatvaranje. uzela sam ga u ruke i probudila su se sjecanja u meni. otovrila sam neku stranu na kojoj je pisalo:

"Dragi dnevnice! cesto odlazim na svoje omiljeno mjesto i proucavam zvijezde. one mi daju nadu,daju mi nadu da ce jednog dana biti sve kako treba. roditelji ce me voljeti i imat cemo novaca. necemo morati gledati na svaku kunu. Danas u skoli su mi se rugali. svi su nosili markiranu odjecu a ja? odjecu iz nekog jeftinog ducana.. osjecala sam se jadno. rekla sam roditeljima ali oni su odmahnuli glavom. nije ih briga za mene. azra je jedina koja me razumije jer i ona prozivljava isto. Moja SESTRA <3  moja čuvarica,kao i ja njezina! prije tocno godinu dana smo prvi puta dosli na nase mjesto i zaklele se: ZAUVIJEK! ja cu biti čuvarica svoje sestre,rekla mi je Azra."

nisam imala snage citati dalje,suze su klizile niz obraze. htjela sam vratiti to vrijeme jer nisam imala pojima koliko sam bila sretna ustvari.Bacila sam taj dnevnik u smece i otisla sam leci. gledala sam kako kapljice kiše klize niz moj prozor. uskoro sam zaspala. naravno u Suzama

After all,life goes on..Where stories live. Discover now