Poludit ce kad joj kazu da ce joj kosa uskoro poceti padati... Ne zeli da svi saznaju za njezinu bolest
MARC POV.
Sve je tako komplicirano... U zadnje vrijeme me glava neprestano boli.. izgleda da je tumor poceo raditi svoje :/. Pozitivne misli Marc,pozitivne!! Odlucila sam se obuci i otici u staru rusevinu u kojoj mogu neprestano razmisljati..o svemu. Uzele sam jaknu ali me Azra zaustavila "Gdje ces ti?" zbunjeno me pitala. "idem..uhmmm ma znas di idem.." Dala sam joj onaj pogled koji je samo ona znala procitati. "u staru rusevinu?", "da idem tamo..." pogledala sam ju i krenula ali me ona zaustavila "dugo nismo zajedno bile tamo,zapravo predugo..oces da idem s tobom?" Prvo sam htjela biti sama ali sam shvatila da bi mi dobro doslo njezino prisustvo,odavno nismo lezale tamo i pricele,zezale se ko mala djeca. Ta rusevina je zivjela s nama i kad nismo bili u njoj,ona je bila u nama..Najdraze mjesto na cijelom svijetu. "mozes ici s menom ako zelis " rekla sam joj. " naravno da zelim,samo da uzmem jaknu pa mozemo krenuti." uzvratila mi je. Cekala sam ju duze od 10 minuta...ipak je to Azra,najkompliciranija osoba na svijet. Trebala je samo uzeti tu glupu jaknu. "ne sides li odma,je krecem! neda mi se cekati -.-. " nervozno sam joj doviknula. Cula sam korake, i to je bila Azra..zapravo se nije uredivala,sta je tako dugo radila? "sto si radila tako dugo u sobi???" ocekivala sam neki razumni odgovor. " a ma nista.. bila sam na wc-u i tako to,nista posebno." znala sam da mi laze,vidjela sam brigu u njezinim ocima kao da mi nesto skriva. " ako ti tako kazes..ocemo li?" Šetale smo do rusevine kroz park. noc je bila predivna,nismo bolju mogli odabrati za odlazak tamo. Falilo mi je ovo. " Marc?" upitala me,rekla bih uplaseno. "molim?" pogledala me i nije progovorila ni rijeci,samo je sutila i hodala pokraj mene i odjednom je rekla "ti mene nikada ne bi mogla mrziti zar ne?" pogledala sam je onim cudnim pogledom,nisam znala sta da joj kazem,sokriala me. "Naravno da ne! sta ti pada na pamet haha,zasto me to pitas?" Stigli smo ispred rusevine. " pa,ovako zanimalo me...zaboravi bilo je glupo." mahnula sam ramenima i preskocila sam ogradicu te usla u rusevinu. legla sam da pod i gledala u nebo,bilo je tonu zvijezda nocas. "Azra sjecas se prvi puta kad smo dosli ovdje?"
AZRA: naravno da se sjecam,to nikada ne bi mogla zaboraviti..
MARC: (pocela sam plakati)
AZZRA: Sto je bilo,jesi dobro?!
MARC: ja se ne sjecam tog trenutka Azra..zaboravila sam svoj najdrazi trenutak u zivotu
AZRA: nisi ti kriva Marc,ni malo..znam da ti je tesko ali izdrzat ces sve to..zelis li da ti ga ispricam? :)
MARC: osmjehnula sam se i zagrilala je ko malo dijete) Voljela bi..
AZRA: Bila je jesen. Padalo je sareno lisce za grana i magla je prekrivala svijetlo ulicnih lampi. Unatoc blagoj hladnoci,bilo je svrseno. Vozile smo se na biciklu i ti si pala i raskrvarila cijelo koljeno,nisi mogla stati na tu nogu. pocela sam plakati i nisam znala kako da ti pomognem. ustala si odsepala do neke ograde...
DJETINJSTVO POV.
AZRA: ja sam kriva,nisam te htijela povrijediti,oprosti mi Marc!!!!
MARC: ma sve je ok,to je samo ogrebotina,nisi ti kriva
AZRA: uskoro se spusta mrak,trebale bi krenuti doma
MARC: ne zelim doma! mame i tate ovako i onako nema tamo.. (pogled mi je pao da predivno drvo,sarenih listova ispod koje je bila "nasa rusevina".) idemo tamo
AZRA: je ne zelim,sta ako tamo ima cudovista,necu tamo
MARC: onda ja idem sama,a ti ces ostati sama vani
AZRA: nemoj me ostaviti tu molim te
MARC: idem!
AZRA: cekaj idem i ja s tobom
