MARC: dobro sam
EMIR: zasto su ti stvari razbacane po podu,sta se dogada?
MARC: ma stavila sam na lavabo ali vjerojatno su pale i prosulo se sve po podu,sada cu doci
EMIR: pokupio sam joj stvari) cekam te ispred sa svim tvojim stvarima
MARC: hvala
NAKON 5 MIN.
MARC: evo me,sori sto si me cekao tako dugo
EMIR: sve ok,idemo mojim autom
MARC: moze..
Krenuli smo prema njegovom autu..imao je predivao auto,crne boje. Moj auto je 0 spram njegovog. otvorio mi je vrata i osmjehnula sam se,uputila sam mu nonako znatizeljni i zbunjujuci ali i sretni pogled. samo mi je namignuo i sjeo za volan.sutili smo prvih par minuta
EMIR: Sramezljiva si?
MARC: molim?
EMMIR: jesi sramezljiva? svaki puta kad te pogledam odmaknes svoj pogled od mene
MARC. glupost,uopce nije iistina. gledaj naprijed da ne dode do nesrece
EMIR: sramis se,osjetim to
MARC: (duboko me gladao u oci,izinata nije gladao na cestu. pormatrao je moje lice a ja sam opet pogledala prema prozoru,istina..izbjegavala sam njegov pogled) gledaj napred,osmjehnula sam se u prazno
EMIR: a sta ako necu?
MARC: (napokon sam gla pogledala) i taman kada sam mislila nesto reci zaustavio je auto
EMIR: ovdje smo
MARC: tu je bila samo jedna obicna velik,zapravo OGROMNA livada sa samo jednim drvetom usredini i malom ljuljakom koja je visila s njega.. sta radimo tu?
EMIR: ovdje sam dolazio kao mali,obozavam ovo mjesto,dodi s menom (pruzio sam joj ruku)
MARC: (pogledala sam u njegovu ruku,ne znajuci sto da napravim..nesigurno sam svoju ruku stavila na njegovo i osjetila sam neopisivu toplinu koja je strujala mojim tijelom..)
Odveo me do tog drveta i nasmijao mi se. Stvarno je predivno ovo mjesto. posebno je.. od cijele livade samo je jedno drvo nakraju livade. sve se zelenilo. shvatila sam da smo ko na nekom brdu. nisam znala ovo mjesto,pitala samse jesmo li mi uopce u Šibeniku. sve je bilo tako mirno..s njim tako savrseno. stajali smo na jestu i shvatla sam da je moja ruka jos uvijek u njegovoj ruci. Bilo mi je neugodno ali pasao mi je njegov dodir. njegova ruka je bila puno veca ali je bila najmekanija. sto se s menom dogada? nisam se valjda Zaljubila,pogotovo ne u Emira? Kada sam shvatila da je on toliko bogat da moze kupiti cijeli svijet,sve je splasnulo. nisam ja bila siromasa,imala sam sto sam god pozeljela..ali to je spram njega siromastvo. Sve je splasnulo i izvukla sam svoju ruku. pogledala sam brzo emira i imao je malo tuzniji pogled kada sam ga pustila. bas sam glupa.
EMIR: jel ti se svida ovdje?
MARC: carobno je,stvarno je predivno :)
EMIR: ako zelis,ne moramo uopce danas ici na predavanja..
MARC:(ko iz top sam ispalila) Da! ne moramo ci! (i posramila sam se...)
EMIR: moze,ostajemo i uzivamo
MARC: (nabacio je onaj savrsen osmijeh i trnci su me prosli) smao sam mu se osmjehnula
Povuka me za ruku na ljuljacki,bila je samo jedna ali siroka. Sjeli smo i glupirali se kao dijeca. obozaval sam biti s njim. skocio je sa ljuljacke i rekao mi da podem za njim. setali smo se i naisli smo ko na neko jezero malo. Skocio je unutra i mene povukao za sobom. Bila sam sva mokra,špricali smo se i smijali kao da se znamo 100 foina a ne 3 dana. izasli mo iz vode mokr u potpunosti,moja kosa se cijedila i pocela sam se smijati kao i on. problem je bio jer mi je majica postala zapravo prozira, u potpunosti se mogao vidjeti grudnjak i postalo mi je neugodno.. kada je on to shvatio nasmijao se i pruzio mi svoju jaknu. eto opet sam se zacrvenila. Popeli smo se na drvo,bilo je visoko. i poceli smo pricati
EMIR: vec dugo se nisam ovako zabavljao i smijao
MARC: kao ni ja..kao da te poznajem godinama
EMIR: Samo sto ne znamo nista jedan o drugom
MARC: pa onda ocni pricati da saznam,nasmijala sam mu se :)
EMIR: nisam bas iz Šibenika. Prve 3 godine zivio sam u Madridu sa svojima. Obozavao sam taj grad, ne znam zasto ali jednostavno jesam. Zatim smo se doselili u Zagreb ali ni tamo nismo dugo bili. tamo sam samo zavrsio osnovnu skolu i dio srednje i zatim smo dosli u Šibenik.. neopisivo volim ovaj grad. ima toliko predivnih mjesta..tajnovitih,punih sjecanja. Mama drzi poznati make over salon,poznat je diljem svijeta.. a otac vodi banku,glavni je.. nemam brata ni sestru. Imam 19 godina i to je to hahaha :D
MARC: zanimljivo.. (a sto da ja njemu kazem pomislila sam..i onda sam shvatila da uopce nije spomenuo ljubavni zivot) Imam sestru,zove se Azra. Od malena zivim u Šibeniku,imam dvije najbolje prijateljice Laru i Tonku. A sto se tice mojih roditelja.. (sto da mu kazem? stoo?? samo cu presutiti...ali onda sam shvatila da cu mu lagati jer mu ni za bolest ne zelim reci...) njih nikada nema doma,ne brinu se toliko o meni kao ni o mojj sestri. nas dvije smo blizanke,nerazdvojne smo. stvarno ju voli,ne znam sto bi bez nje. imam 18 godina...
EMIR: kako mislis ne brinu se?
MARC: nikada ih nema doma..ponasaju se kao da mi ne postojimo,naravno kupe nam sve sto zelimo i to ali, nemam osjecaj da nas previse vole.. to je nebitno naviknuta sam na to
EMIR: :/ . cime se bavis? zasto bas ides za odvjetnicu?
MARC: to se i ja pitam..onda se opet moramo vracati na roditelje,mislim da ti je jasno.. Obozavam pjevati i crtati
EMIR: pjevas?
MARC: da,ali necu pred tobom haha
EMIR: zastoo?? mogu nestati :3
MARC: ne nemozes i mene je previse sram hahahaha
EMIR: molim te,nakratko,jednu pjesmu?
MARC: koju?
EMIR: jel pises neke svoje pjesme?
MARC: naravno....
EMIR: da cujem :D
MARC: hahah neee,dovoljno je to sto cu ti pjevati
EMIR: ajde neku svoju molim te ( pogledao samju onim tuznim pogledom)
MARC: uhh,dobro,ali nemoj me gledati hahaha
EMIR: obecajem :3
pocela sam pjevati: "Nije zlato,ali sija zivot mi je čarolija..malo sunca boja,poljubaca,razgovora, ali treba ti i ja da se desi čarolija,jer se desit mora netko zeli odozgora" i odjednom sam osjetila njegove predivne oci,koje svjetlucaju ..gledale su u mene,prestala sam pjevati,ali nije mi bilo neugodno...
EMIR: imas predivan g-g-glas (zamucao je i progutao je kao veliku knedlu u grlu)
Htjela sam mu reci hvala ali onda sam shvatila da mi se priblizva,zadrhatala sam,kada sam osjetila njegovu ruku na svojoj ruci. Odmaknuo mi je pramen kose koji je jos uvijek visio mokar. pocela sam sve brze disati kada sam osjetila njegovu ruku na svome obrazu. nisam mogla razmisljati,bio je milimetar od mojih usana. zudila sam za time da me poljubi. prislonio je svoje usne na moje. opet trnci.. privukao se blize meni jer se valjda bojao da ne padnem s drveta ili tako nesto. zagrlio pme i nastavio ljubiti. bez jezika...bilo mi je cudno jer svi decki jedva cekaju to. ali on nije,bio je zadovoljan samo mojim usnama. i ja sam njega zagrlila. znala sam da cu zazaliti radi ovog. i odjednom sam se sjetila svoje bolesti..odgurnula sam ga a on je uputio onaj zbinjeni pogled.. rekla sam mu da...........................
ETO hahaha ovo je dosta duzi nastavak nego oni prije :=)
ako ne sutra,preksutra ide nastavak
COM-VOTE PA PRICA OPSTANE :D
4. poglavlje
Comenzar desde el principio
