Pepeljuga

VII

„Što ćemo ovdje?" po pedeseti put te večeri se oglasi Anne, uvijek sa istim pitanjem.

„Kažem ti, to je iznenađenje." naceri se Penelope, te obje izađu iz taksija na pločnik ogromne kuće ispred.

Trokatnica, sa bazenom iza kuće, ograđenim dvorištem i predivnim vrtom, ova kuća pripada jednom Anninom i Penelopinom zajedničkom prijatelju. Taj isti je pristao da im posudi kuću, kako bi Penelope pripremila zabavu iznenađenja za svoju najbolju prijateljicu.

Polako su otvorile kapiju te se zaputile širokom stazom do ulaznih vrata.

Iako je Annin rođendan tek prekosutra, zabavu je organizirala ranije jer je znala da Anne već ima planove sa nekim dečkom tada.

Zadubljena u roj misli, Penelope je zbilja izgledala odsutno što je njezina prijateljica do, obučena u kratku, crnu haljinicu odmah primjetila. I iskoristila.

„Što je bilo, o čemu razmišljaš?" zainteresirano ju upita kada konačno stignu do ulaznih vrata.

Vadeći jedan maleni ključ iz džepa, Penelope brzo odgovori: „Ni o čemu."

„Ako je opet o onome dečku-"

„Nije o tom dečku! Ozbiljno, ja sam spavala sa njim, a ti više zapitkivaš o njemu nego ja." nasmješi se i Penelope te okrene prema Anne, ostavivši ključ da miruje u bravi.

„Hej hej, ne mislim ništa loše!" zabavljeno digne ruke u zrak i ne osjeti nimalo kajanja zbog toga što proteklih nekoliko dana uporno laže najboljoj prijateljici. „Samo kažem, mislim da trebaš ostaviti tog dečka na miru. Vidjela sam kako izgleda, a s tim ponašanjem... vjeruj mi, dečko je ženskaroš. Nemaš ništa od njega."

Penelope samo kimne te napokon otključa vrata, a kada ih je brzo otvorila, shvati da joj nešto u maloprije izgovorenoj rečenici ne štima.

„Kako ti znaš kako on izgleda?" sumnjičavo upita, promatrajući pomalo zatečeno lice prijateljice sa profila.

Upravo kada je Anne zaustila da nešto kaže, svijetla u kući su se upalila, deseci ljudi iskočili sa svih strana rasipajući balone i šljokice na njih dvije. Odmah nakon prvih čestitki, Anne je bivala odvučena na drugu stranu kuće, a Penelope ostala stajati u mjestu.

Nešto joj u tome svemu nije štimalo.

*

Oko pola sata kasnije, zabava se dobro zahuktala. Muzika je treštala na sav glas, piće se prolijevalo na sve strane, a gomile rasplesanih ljudi pokazivalo svoje najbolje pokrete na improviziranom podiju. Nekolicina se čak bacala u bazen, dok je ostatak stojao u grupicama i razgovarao.

Penelope je stajala naslonjena na kuhinjski šank, lagano ispijajući vino iz čaše u ruci. Vrteći čašom, promatrala je Anne kako se smije okružena raznim djevojkama, veselo čavrljajući i konstantno primajući poklone.

Dok ju je promatrala tako bezbrižnu, pitala se što joj je skrivala. Jasno je rekla da je vidjela kako onaj muškarac izgleda i kako se ponaša. Što bi značilo da se morala susresti sa njim negdje. Ali kako je došla do njega, i zašto joj je to tajila?

Toliko toga joj je bilo nejasno,a nije ju mogla nikako dobiti na samo jer je stalno netko razgovarao sa njom.

Kada joj je čekanje uvelike dosadilo, ostavila je čašu na šanku pritom prolivši malo vina, te krenula prema Anne željna da sazna što to njezina prijateljica zna, a ona ne.

Ali na svega nekoliko koraka do nje, vidjela je veoma poznato lice kako joj uručuje poklon.

„Ne, ne, ne, ne, ne... Nije moguće!" prošapće si u bradu, gledajući u to tako poznato lice grubih crta, trodnevne brade i blistavog osmijeha. Iako ga je vidjela svega jednom, nije ga nikako mogla zaboraviti.

Želeći propasti u zemlju od srama, napravila je korak unazad, dok su joj slike te noći blještale pred očima. Koliko god da ju je ovaj dečko očarao, toliko ju je bilo sram pogledati ga u oči. Zašto i ne bi? Pokazala mu je samu sebe na dlanu, golu i pijanu. To sigurno nije najbolji način za upoznati se.

Kao da je osjetio da ga netko gleda, dignuo je pogled ravno prema njoj, a osmijeh mu se još više proširio licem. U očima mu je sjevnula iskra prepoznavanja.

Penelope se usplahireno okrenula, te skoro trčećim, nespretnim korakom potrčala van kroz balkonska vrata, želeći se skriti u gomili.

Bježala je od njega u vrtoglavo visokim štiklama. Ta joj je situacija bila bolno poznata.

Kada se napokon domogla svježeg zraka ispunjenog zabavljenim vriskovima, mogla je odahnuti.

Voda je prskala na sve strane zahvaljujući već pijanim dečkima koji su skakali u bazen. Oko bazena se stvorio krug djevojaka koje su sve pućile usne i smijale se njihovim vratolomijama. Na to je Penelope samo preokrenula očima.

Uzela je nečiju već napola praznu čašu i otpila sve do dna. Bila je to neka žestica, dosta jaka, ali joj je godila.

Kada se okrenula, pogledom tražeći muškarca kojeg ne želi za sada vidjeti, ugledala je drugog. Ovomu je za promjenu znala ime.

„Philip!" radosno usklikne te raširi ruke. Visoki, kao i uvijek sređeni dečko je povuče u iskreni, prijateljski zagrljaj za koji je poželjela da potraje duže. Zbog toga što je kao i inače, Philip je mirisao odlično.

„Pa slatkice, nedostajala si mi! Vidi te, izgledaš bolje nego ikada!" na taj kompliment, Penelope se lagano zacrveni sliježući ramenima, sa osmijehom od uha do uha.

„Hvala ti dragi moj. Ni ti nisi za baciti." namigne mu te ga lagano udari laktom u rebra, na što se oboje nasmiju.

Nastavili su čavrljati o uobičajenim stvarima još nekoliko minuta, kada Philip odjednom promjeni temu razgovora.

„Eh, umalo zaboravih, želio bih te sa nekim upoznati." s tim riječima Philip mahne nekome u društvu kao znak da mu priđe.

Kada taj netko napokon izađe iz gužve, ostane ukopan na mjestu, kao i sama Penelope. A Philip očito nije imao pojma da se njih dvoje već poznaju od prije, unatoč činjenici da si ne znaju ni imena.

(Prvo se ispričavam jer nastavka nije bilo 10-ak dana, ali sam jednostavno došla u blokadu i nisam imala pojma kako da se radnja dalje razvija.  Sada sam si razbistrila sve misli i vratila se pisanju. Nadam se da za to vrijeme niste odustali od čitanja (recite da niste xd)

Uglavnom, kako vam se dopada nastavak? Malo se zahuktalo, ne? p.s. sljedeći dio će biti duži od ostalih, tako da, pripremite se xd Nastavak ide za dva do tri dana. Do tadaa, xoxo)