V

553 46 5
                                    


Anne je brzo ušla u stan i na prstima se šuljala do Penelopine sobe. Žurilo joj se, jer je maločaš primjetila da za svega četrdeset minuta se Penelope mora nacrtati na trgu u crvenom kaputu.

Trenutak prije nego je ušla u sobu, primjetila je odškrinuta vrata i Penelopu kako razgovara s nekim na telefon. Nije ju željela prekinuti, te je ostala čekati u sjenama hodnika.

Međutim, iako nije namjeravala slušati razgovor, nije ga mogla prečuti. Da sve bude još čudnije, čak i ona, Anne se u njemu spominjala. O čemu se tu radi?

Brzo je naćulila uši, osluškujući.

„Ma ne brini, ne vjerujem da će se Anne ljutiti. Voli mene, a voljela je i tebe. Sigurna sam, sto posto..." nakon toga je uslijedila histerična navala smjeha od osobe s druge strane linije.

Tko je to? O čemu se tu radi?!

„Fališ i ti meni srećo, nemaš pojma koliko! Jedva čekam da te vidim! A tek Annino lice kada sazna za naš plan, pa to će biti neprocjenjivo!... Kako te samo volim!" uskliknula je bacivši se na krevet.

Anne je u strahu da je Penelope ne uhvati brzo privukla zidu i umalo oborila vazu na stoliću u hodniku.

Sva sreća pa ju je na vrijeme uspjela uhvatiti.

Idalje joj nije bilo jasno s kim Penelope razgovara. Koga je ona to voljela? Kakav plan? O čemu se tu radi?

Spremala se ući u sobu kada je začula rečenicu koja ju je nespremnu bacila na koljena.

„Hajde, moram sada ići, uskoro će Anne doći po mene. Hoću Philipe, hoću, hajde sada... Pusa!"

Jedino što je Anni u tom trenu kroz glavu prolazilo je bilo: „Kako su mogli?!" Ona joj je najbolja prijateljica, a on... nekada ga je voljela.

Brzo se pridigla na noge i brzinom munje izjurila iz stana, glasno zalupivši vratima. Pred očima joj je titrao gnjev, ljutnja, povrijeđenost.

Nije to mogla podnijeti, te sve osjećaje, taj pritisak. Ljutnja je buknula unutar nje kao vatra i uništila sve prisebne misli.

Neće joj reći da se trebala uskoro sastati sa Paulom. Umjesto nje, ona će sama otići na taj sastanak. I pobrinuti se da Paul nikada više ne razmišlja o Penelopi na divan način.

Odlučila joj se osvetiti za očito petljanje sa Philipom. Njezinim Philipom. Philipom kojeg nikada nije uspjela do kraja preboljeti.

***

Dok je sjedila na trgu, na klupici pored bijele fontane, Anne je nestrpljivo pogledom pretraživala gomilu. Tražila je visokog muškarca, crne kose i očiju smeđih poput čokolade. Paula.

Uskoro ga je i ugledala. U kožnoj jakni i bijelim hlačama je izgledao još zanosnije nego na slikama. Na licu mu se ocrtavala... nestrpljivost? Nestrpljivost da napokon upozna Penelopu.

Samo nije znao da će umjesto nje susresti Anne, njezinu sestričnu i prijateljicu koja je u ovom trenutku bila spremna učiniti sve kako bi povrijedila Penelope.

Skoro trčećim korakom mu je prišla, te lagano potapšala po ramenu.

Na peti se okrenuo sa ogromnim osmjehom na licu, koji je ubrzo spao. Jer djevojka ispred njega je veoma ličila onoj sa kojom je proveo noć, ali to nije bila ona. Nije bila smeđokosa, nije nosila crveni kaput.

„Ti nisi Penelope, zar ne?" zbunjeno upita.

„Ne, ja sam Anne. Djevojka sa kojom si se dopisivao." promrmlja sa ogromnim osmjehom, ispružene ruke koju on prihvati.

„Zadovoljstvo mi je napokon te upoznati." ispod glasa promrmlja rukujući se s Paulom, nekoliko trenutaka duže nego je bilo potrebno.

„Uhm, zašto Penelope nije došla?" zbunjeno je upita izvlačeći svoju ruku iz njezine. Nervozno je provukao ruku kroz kosu, pogledom tražeći crveni kaput.

Nije znao da se taj isti kaput neće pojaviti.

„Morala je otići frizeru, pa nije mogla doći. Rekla mi je nešto kako nijedan dečko nije važniji od frizure... nešto u tom stilu."

Anne sa sažaljenjem u glasu izgovori, te lagano položi ruku na njegovo rame. Čak i kroz jaknu je mogla osjetiti toplinu njegova tijela.

„Pa sam ja odlučila doći umjesto nje, da ne izvisiš do kraja. Što kažeš da sjednemo ovdje i popričamo?" Anne predloži pokazujući na maleni, moderni kafić koji se nalazio nekoliko metara od njih.

„Ako smijem pitati, zašto ti je ona toliko važna?" upita ga Ane dok su sjedali za svoj stol. Iako se ispred njih prostirao divan pogled na kamenjem obložen trg, ogromnu fontanu, zeleno drveće i tračnice, Ane je Paula pronalazila ipak zanimljivijim.

„Ne bih rekao da mi je važna, samo da sam se zainteresirao za nju. Činila se posebna..." sjetno izgovori, kada mu se pred oči vrati slika predivne, ali uplašene djevojke koja trči hodnikom jeftinog hotela, ostavljajući jednu štiklu za sobom.

„Pa jest posebna, ako voliš djevojke koje su kučke."

Hladno izgovori i otpije gutljaj kave, ostavljajući Paula sa zbunjenim pogledom.

„Molim?"

„Nemoj me pogrešno shvatiti, ona mi jest najbolja prijateljica, ali..." spusti šalicu na stol, oblizavši usne. „Nekada zna pretjerati. Ispričala mi je za „avanturicu" sa tobom. A vjeruj mi na ovo, to joj nije bila prva."

„Avantura za jednu noć?"

„Da. Ona ti je jedna od onih djevojaka koje izlaze svaku večer, napijaju se do besvjesti i spavaju sa prvim dečkom kojih ih zainteresira."

Dok je promatrala Paulovo pomalo razočarano lice, nije osjetila niti malo grižnje savjesti zbog laganja.

Naravno da Penelope nije bila takva. Penelope je ona pristojna, pomalo tiha, ali pozitivna i vesela djevojka. Avanture za jednu noć? Ako su ikome svakodnevnica, njoj sigurno ne.

Ova djevojka koju je gore opisala je zapravo bila ona sama. Ali kako bi Paul to mogao znati?

„Nije se činila kao takva..." promrmlja si zamišljeno u bradu. Pitao se, da li je moguće da je ona naizgled zbunjena djevojka bila zapravo takva.

„Što da kažem? Sjajna je glumica. Ali dosta o njoj. Reci mi nešto o sebi." nasmješi se i nalakti rukama od stol.

Željela je učiniti da ovaj dečko zaboravi na Penelopu. Ako se njezina navodna „prijateljica" spetljala sa njezinom jedinom ljubavi i ona je mogla sa dečkom koji je zainteresirao njezinu dragu Penelopu.

A taj dečko? On je, promatravši crvenokosu djevojku ispred sebe samo vidjeo djevojku čija smeđa kosa leži razasuta na njegovim prsima.

***


PepeljugaWhere stories live. Discover now