Pepeljuga

VI

 Trenutno smo u ogromnom tržnom centru, istom onom ispred kojeg su se nekoliko dana ranije naši junaci mimoišli. U toj vikendskoj gužvi, našu su pažnju privukla dva naočita dečka.

„I što te dovodi u ovaj naš gradić?" Paul okrene glavu prema svom najboljem prijatelju, znatiželjno ga promatrajući. Prošlo je skoro godinu dana otkako su se zadnji put vidjeli.

Uglavnom jer je Philip usavršavao medicinu u drugom gradu i nije imao vremena posjetiti ga.

„Pa da vidim svog najboljeg prijatelja, što drugo?" odgovori mu on zaigrano se osmjehujući.

Čisto bijeli zubi, plava, začešljana kosa, zelene oči, uredno obrijana brada, besprijekorna bijela košulja na njemu i crne, uske hlače.

„Nemoj zajebavati." nakon toga uslijedi lagani udarac laktom u Philipova rebra, na što se obadvojica nasmiju.

Philip je uvijek izgledao besprijekorno. Sređen, ispeglan, čist, uredan. Paul je smatrao da je to neki oblik opsesivno – kompluzivnog poremećaja, ali nije ni u snu mogao pogoditi ono što mu je njegov prijatelj nakon što je došao, sinoć priznao.

Philip je gej.

„Nisam stari, došao sam da te vidim. Između ostalog." zagonetno reče. Što je još samo više probudilo Paulovu znatiželju.

Krenuo ga je pitati ima li veze sa nekom djevojkom, ali se u posljednji trenutak ispravio. „Neki je dečko u pitanju, ha?"

Na Philipovu licu ponovno zaigra smješak, ali je negirao. „Zapravo je u pitanju djevojka." zadobivši upitni pogled, nastavio je. „Djevojka sa kojom sam hodao prije nego sam izašao iz ormara. Ostali smo u dobrim odnosima nakon prekida, a rođendan joj je uskoro, pa je njezina prijateljica mislila da bi bilo fino ako i ja dođem."

Paul kimne glavom, te šetnju trgovačkim centrom nastave u tišini. Dok su prolazili pored mnogobrojnih modernih kafića, raznoraznih trgovina i ljudi, obadvojica su bili zauzeti vlastitim mislima.

Philip je razmišljao kako će reagirati Anne kada ga konačno vidi. Je li zaboravila da on postoji? Ili se sa vremena na vrijeme, kao i on, sjeti svih predvnih trenutaka koje su dijelili. Zanimalo ga je kako će reagirati kada sazna da je gej.

Paul je također razmišljao o djevojci, ali u potpuno drugačijem smislu. Mislio je o onoj smeđokosoj ljepotici sa kojom je proveo noć. Njegovoj Pepeljugi. Zapravo je i on znao da ju je glupo tako nazvati, ali si nije mogao pomoći. Ona nije bila njegova, nije bila Pepeljuga.

Samo misteriozna djevojka vatrenog pogleda, koja ga je zaintersirala više nego bilo koja druga. Iz glave mu nije izlazila slika njih dvoje, zagrljenih u mraku, ali i nje kako trči niz hodnik svjesna pogreške koju je učinila. A u svoj toj žurbi je jednostavno zaboravila ponijeti štiklu. Istu onu koju on sada drži u ormaru. I sam je znao da je to krajnja glupost, ali je to bilo jedino intimno što mu je ostalo od nje.

Neprestano, pred očima mu se izmjenjivalo njezino predivno lice. Naslonjeno na njegovo u okrilju mraka, posramljeno pod svijetlom dana, nasmješeno u šetnji sa prijateljicom... zatim isto zamišljeno lice kako oblači kaput...

„Čekaj malo, ovo zadnje nije sjećanje!" zbunjeno pomisli i osvrne se iza sebe. Upravo u trgovini obućom koju su upravo prošli ju je vidjeo. Isprva ju nije prepoznao, ali sada je siguran. To je bila ona!

Tada je primjetio crveni kaput kako se udaljava iz te trgovine prema pokretnim stepenicama. Nije mogao vjerovati da ju je ponovno ugledao, i zbog toga je samo zaleđeno stojao u mjestu.

„Hej, hej, stari! Što je bilo?!" kao u snu, začuo je Philipov zvuk u pozadini kako ga tapše po ramenu.

Noge su ga ponijele prema ogradi prije nego je shvatio da, ako se ne pokrene istog trenutka, izgubiti će je.

Samo nekoliko trenutaka prije u trgovini, okružena stotinama pari obuće, Penelope je oblačila crveni kaput.

Izdah olakšanja joj je pobjegao sa usana. Napokon joj je radno vrijeme bilo gotovo. Danas je bila krajnje iscrpljena i samo je željela stići kući što prije.

Zbog tog očitog razloga, izašla je iz trgovine usput pozdravljajući djevojku koja radi u suprotnoj smjeni od njezine.

Dok je silazila niz stepenice, razmišljala je kako bi mogla ponekada pozvati tu djevojku na kavu. Viđaju se toliko puta na dan, a jedva si znaju imena.

Tako zamišljena je u manje od minute sišla u prizemlje i krenula prema izlazu iz trgovačkog centra, razmišljajući samo osvom udobnom krevetu koji ju čeka.

Nije bila ni svjesna da dečko od kojeg je pobjegla stoji na prvom spratu, oslonjen na ogradu i gleda ravno u nju.

Nije bila ni svjesna da su se, po drugi put, mimoišli u samo par trenutaka.

***

(Nadam se da vam se nastavak dopada. Nisam sigurna je li dobar, pa bi mi iskreni komentar, čak i kratki  mnogo značio. Moram vas pitati, jeste li već povezali  tko je Philip? To je onaj dečko sa kojim je Ane hodala i sa kojim je Penelope pričala preko telefona. Uz to i Paulov najbolji prijatelj. Sada shvaćate? Hope so xd

Ispričavam se na greškama i cijenila bih ako biste mi ukazali na sve što ne valja.  Nastavci će ići svako dva do tri dana. Ne zaboravite glasati i preporučiti nekome priču, ako želite. Do idućeg puta, ly<3)