Put za Moskvu

92 11 3
                                    

Palermo 1997. Nerov stan.

Spremam se za put u Moskvu.
Ponovo sam Sarconieva marioneta. Ponovo moram da ubijem. Kad god upadne u neke probleme resava ih ubistvom. Sad me salje u Moskvu da ubijem Jana Britvu, sto uopste nece biti lak posao. On je jedan od najjacih gangstera u Rusiji i ima ogranke i u Italiji. Ali, to je donovo naredjenje, u suprotnom, ah ne zelim ni da pomislim..
Vreme je da se pakujem, avion polece za 3 sata..

Najpre cu otici pod tus, nista ne moze da osvezi kao tusiranje.
Usao sam u dnevnu sobu i zatekao Evu na balkonu. Ponovo je drzala cigaretu u ruci. U momentu sam, pobesneo, hteo sam da se razderem na nju i da joj oduzmem cigarete, ali shvatam je. Znam kako se oseca, tesko joj je, sve ovo sto joj se desava nije zasluzila. 

- Dodji Eva! rekao sam neznim glasom, ne zelim da oseti kolko sam besan.
Okrenula se, oci su joj bile pune suza. Bila je u sirokoj beloj spavacici i kosa joj je neocesljana. Jos vise sam se uverio u njeno psihicko stanje, mada moram da priznam da je i tako rascupana i uplakana lepa. Uvek je lepa.

- Sta je bilo, ljubavi? Zasto places? odmah sam pritrcao i zagrlio je, dok je ona pokusavla da sakrije cigaretu. U redu je, rekao sam, necu da se derem zbog nje, razumem te.
Pogledala me je onim njenim braon ocima, kao dete koje je izgubilo igracku i naslonila glavu na moje rame. Jadno stvorenje.

"Znas, veceras ne idem na posao, ostacu sa tobom dok ne odes. Zelim da budemo zajedno sto vise mozemo. Jer, sta da radim ako te izgubim, Crni, sta? Mogu samo da se i ja ubijem, jer ovakav zivot, a i bez tebe.."

- Ne brini se, vraticu se, Obecavam ti. podigao sam je i seo na krevet drzeci je u naruciju.
Poceo sam da je ljubim po vratu, nezno pomerajuci spavacicu. Skinula ju je i pustila me da je ljubim svuda po telu. Koliko je samo savseno gradjena. Gurnula me je na jastuk i legla na mene. Nezno sam je ljubio. Bilo je to verovatno najlepse vece u mom zivotu. Steta sto moram da se spakujem za put.
Ustajem iz kreveta onako nag, i stavljam kosulje i pantalone u jednu povecu sportsku torbu. Sarzeri, i moja treca ljubav H&K USP 45, prigusivac. Sve je tu. Ne moram da se brinem zbog pistolja u prtljagu jer je Sarconi sve sredio, svuda ima svoje ljude. Dobro torba je spakovana samo jos da se obucem i pozdravim sa Evom.
Tamni dzins i svetlo plava kosulja. Eva je ustala iz kreveta i skocila na mene. 
"Nemoj, ostani ovde, nemoj da me ostavis samu. Uzgred, prelep si."okrenula je glavu i pocela da jeca. Cvrsto sam zagrlio njeno nago telo i ljubio je. 
- Necu te ostaviti, vraticu se kao sto sam se uvek vracao. Zbog tebe cu se boriti do poslednjeg atoma snage, amore. A, sada zakljucaj vrata i ne izlazi nigde, kad se uvece budes spremala, ja cu biti tu.

Jos nekoliko pojubaca ispred vrata i izasao sam do auta, moje druge ljubavi.
Okrecem kljuc i turiram, uzivam u zvuku tog V6 motora. Gas do kraja i krecem. Vozim ulicama Palerma 115 km/h, poznajem ih kao svoj dzep. Stajem na semafor. Pored mene staje crni BMW Z1 kabrio, turira i baca pogled. Haha, nisam se trkao jos od kako sam bio klinac. Vreme je da se vratim u masinu. Zeleno se pali, i krecemo obojica. Prva, druga i vec sam ispred. Treca i rucna, pa ulecem u sporednu ulicu uz skripu guma. Pozer je vec daleko iza, nastavljam ka aerodromu. 
Avion je vec bio tu, cekali su da krenem. Svoju mezimicu sa 240 KS ostavljam zakljucanu u limenoj garazi na podzemnom parkingu aerodroma. 
Ulazim u avion i posle desetak minuta smo poletei ka Moskvi. Mom mozda poslednjem odredistu.

Drustvo novi nastavak je pred vama, izvinjavam se sto ste toliko dugo cekali na njega, ali manjak inspiracije i ideja je ucinio svoje. :P Nadam se da ce vam se  svideti i da nije previse vulgarno. Pisite i glasajte, znaci mi svaki komentar i glas. Ako ima gresaka u pisanju izvinite, proveravam sve, ali uvek neka promakne. :P
 Pozdrav. ;]

Jakson Gray


Ni prvo, ni poslednjeWhere stories live. Discover now