Svjetleće nebo

Predgovor

Dragi čitatelji „Svjetlećeg neba",

ukoliko čitate ove riječi, nalazite se pred ulazom u novi svijet. U neobični svijet. U svijet različitih perspektiva, različitih razmišljanja i različitih osjećaja, isprepletenih kroz različita vremena. U priču upakiranu pravilima koja pobijaju sva pravila. Nije li sloboda prekrasan osjećaj? Stvarajući ovu priču dozvolio sam si disati punim plućima i uzeti najveću slobodu koju trenutno kao pisac mogu zamisliti.

Sigurno da neću upirati prstom u one koje stvaraju i pišu drugačije, no za mene su fiktivna djela s mnogo likova i nekronološkom radnjom ona u kojima u postupnosti uživam; što kompliciranije to bolje.

Naime, svaki puta kada napišem jednostavnu priču s jednim protagonistom i kronološkom radnjom, sam sebi kažem da sam sigurno mogao više. Znatno više. Stara satirična poslovica kaže „Zašto jednostavno ako može komplicirano?" Ovoga puta shvatio sam je doslovno i otežao ponajprije sebi, a vjerujem i vama shvaćanje novele koja se nalazi na sljedećim stranicama.

Moje spisateljske sposobnosti razmišljaju na sljedeći način – ukoliko je ideja originalna, može biti napisana prema „standardnima" književnih uradaka (uglavnom jedan protagonist koji kronološki nosi radnju pomoću jasnih poglavlja), međutim ukoliko je kralježnica priče već viđena (u ovom slučaju govorimo o vanzemaljcima koji otimaju živa bića), tada "mora" biti napisana na originalan način (ili barem što bliže tome). Dakle, govorimo o suprotnosti „standardnim pravilima."

Nedugo nakon što sam je počeo pisati, pomislio sam da ne bi bilo nimalo loše pretvoriti je u roman. Međutim, zbog nebrojeno mnogo drugih ideja koje se nalaze na listi čekanja da izađu iz moje mašte na papir, a potom i u vaše domove, odlučio sam staviti točku na „i", te priču zaključati u formi novele (naravno, zbog broja znakova možda je preciznije svrstati je u pripovijetku, no to je sada manje važno).

O čemu točno govorim, saznat ćete nakon što počnete listati i čitati djelo. Priča je osmišljena kao skup nekoliko kratkih priča koje zajedno čine jednu cjelinu. No oprezno pri čitanju jer kao što je već spomenuto radnja nije kronološka, a k tome ne završava priča svih likova na kraju poglavlja u kojem se prvi puta pojavljuju. 

Bilo mi je iznimno važno da priča svakog lika bude različito napisana od prethodnog, odnosno budućeg. Tako ćete okusiti različite stilove pisanja o čemu više možete saznati u sadržaju prije samog djela. 

Poglavlja „Davno, davno prije početka vremena" pisana su naravno s namjernim gramatičkim i pravopisnim pogreškama našeg današnjeg jezika, kako bi se dočarao (izmišljeni) govor lika koji je u ovoj fikciji živio prije računanja samog vremena. Trudio sam se da se izrazi u tim poglavljima konstantno ponavljaju na način da se taj (uglavnom) izmišljeni govor ne mijenja. Ukoliko umjesto „znam" imamo „znadoh", tada mi je bilo veoma važno da se taj „znadoh" koristi svaki puta kada se želi reći da se nešto „zna." Oprostite mi ukoliko će netko detaljnom analizom naići na pokoju pogrešku. Ne kažem da ih ima jer su moje oči mnogo puta prošle preko tih tekstova, ali svi mi koji pišemo znamo kako slova sama bježe bez previše pitanja. S duge strane, u drugim poglavljima nalaze se svi ostali likovi koji žive „od početka računanja ovog fiktivnog vremena."

Prije nego bacite pogled na sadržaj i poželim vam ugodno putovanje, upozorit ću vas na pomno praćenje detalja. Naime, ukoliko projurite „Svjetlećim nebom" mogla bi vam pred nosom pobjeći poveznica među likovima, razlog koji navodi vanzemaljce da otimaju baš te odabrane.

Čitateljima koji shvate poveznicu među otetima, skidam kapu do poda i unaprijed čestitam!

P.S. Nadam se da vam neće biti preteško odgonetnuti odgovor.