Ime priče: Never say neverAutor:Paula_M_StylesPokusavam se probuditi,ali me nesto u tome sprijecava.Nesto mi neda da otvorim svoje oci,da vidim svoje upravo rodeno dijete.Nemogu nikoga dozvati,nikako nemogu uci u svoje tijelo.Samo mi je dusa budna,ona nije zaspala.Iskreno vam mogu reci da se borim svakom svojom silom kako bih se barem pomaknula.Cujem nesto,necije korake.Sve su mi blize.Netko sjeda,i za koj trenutak me prima za ruku.Cvrsto.Osjetim lagani stisak usana na svome celu.Pa progovori:"Demi,ja znam da me sada ne cujes.Ali molim te probudi se.Vrati se.Trebamo te,i ja i nase djete,nasa curica.Da znam, ako se sjecas prije samo par mjeseci smo se svadali sto ce biti.Ti si htjela djevojcicu.Dobili smo je malu prekrasnu Jennifer.Nazvao sam je kako si ti htjela.Lijepa je i slatka bas kao i ti.Jako ti lici,i podsjeca me na tebe.Jako mi falis,a i malenoj fali majcina briga i ljubav.". Doslovno bih sada zaplakala,ali nemogu.Jebeno su mi oduzete cak i suze.Dobila sam djevojcicu?Svoju Jennier?Toliko sam to htjela,sada bih skakala od srece.Samo kada bih ja to mogla.Nemogu nista.O Boze dragi zasto se ovo meni dogada? "...Znam da me ne cujes,ali molim te ako ista cujes nekako mi se javi.Demi,malena nam ima vec dva mjeseca..."cek sta je on sada upravo rekao?Dva mjeseca???Cekaj ja sam u komi vec DVA MJESECA?!Okej,jel ovo moguce.."..a i kad smo vec kod svega toga,roditelji su ti jako zabrinuti"molim?roditelji?moji mama i tata?jel ovaj lik siguran da prica s pravom osobom?Zapravo ne prica,vodi monolog.Ali ja ga cujem,i tako bih mu rado htjela pokazati da ga cujem."..svakoga dana cuvaju Jennifer,kupuju joj poklone,dolaze tebi u bolnicu,zele se iskupiti.Stvarno se kaju,ali jos uvijek misle da si ljuta na njih.I kada se probudis,nemoj ih osudivati vise.Dobri su oni ljudi."Oke.Potvrdujem.Samo sanjam.Ili ovaj Justin baljezga gluposti."..samo Demi,ako.."onda sam osjetila vrucu kapljicu na svojoj ruci.On to place?"..ako se ibrzo ne probudis.."jecao je."..morat cemo te iskljuciti s aparata"OMG.Cekaj sta?Ne,ne.Ja se moram probudia"OMG.Cekaj sta?Ne,ne.Ja se moram probuditi.Brzo.Odmah.Sada. Odjednom sam zacula otvaranje vrata,a nakon toga je usljedio neciji glas."Justine,zasto places?"bio je to glas moje majke. "Sve ce biti uredu"tjesila ga je.Izgleda da joj je srvarno stalo. "Dovela sam Jennifer majci,neka je vidi."moja kcer je ovdje?ajme kada bih je bar mogla vidjeti. "Dodi ljubavi"rekao je,te valjda uzeo Jenn u narucje. "Ovo je tvoja mama,oces dati rukicu mami?"rekao je te uzeo njenu malu rucucu i stavio je u moju.Njeziva njezna rucica dodirnula je moju,mogla sam osjetiti njenu toplinu.Pokusala sam pomaknuti ruku,dati joj nekakav signal.Samo nesto,zeljela sam se probuditi. Uspjela sam!Stisnula sam njenu rucicu,a ona je samo uspustila glasan osmijeh."Jel se ona to sada pomaknula?"rekao je. "Jesi ti vidio ovo Justine?"odvratila je moja majka. "Doktore!"zaderao se Justin. Cula sam par cipela koj se brzo kretao do mojeg kreveta"Pomaknula se,pomaknula se"Justin je pun nade govorio."Molimo vas da izadete sada cemo obaviti neke pretrage"rekao je uljudno te zamolio da napuste prostoriju."Sve ce biti uredu malena moja.Sve ce biti uredu!"rekao je te poceo razgibavati moje tjelo.Misleci da cu se pomaknuti,vratiti.Kako je to in mene upravo nazvao?Malena moja?Ja toga covjeka niti ne poznajem.Sto se to dogada pobogu? Nisam vise mogla razmisljati ,samo je nesto pored mene pocelo pistati.Neki id onih strojeva vjerovatno.Samo sam se odjednom nasla u svojem tjelu,jesam li se ja to vratila?Da li je to moguce?
