. Ime knjige: Teške Boje 2. Autor: vremenskiputnik3. Žanr: Romance4. Kratak sadržaj:"Kada se dva mučena, slomljena srca, odluče otvoriti jednome drugome, hoće li ih to slijepiti, ili će se potpuno raspasti?" June Aldred biti će odvedena od svega što joj je poznato i uvučena u svijet bandi, droge, alkohola i ubojstava. Zarobljena i odbačena, morati će se naučiti boriti sa demonima u sebi i aurama koje joj se u obliku boja pojavljuju iznad ljudi. Zaljubit će se. I kao što to s ljubavima inače biva, razočarati će se. A unatoč svim njenim nastojanjima, to ju neće spriječiti da se zaljubi ponovo. Od straha da se razočara podići će visok zid oko sebe. Shvaćajući da se taj zid raspada pred pogledom dečka koji joj je toliko sličan i koji ju naizgled jedini može razumjeti, biti će dovedena pred tek prvi od mnogih izbora koji će ju čekati. 5. Likovi: June Aldred, Samuel Hunter, Liam Tate (samo imena treba?)Sve je bilo potpuno bijelo. Užasno bijelo. Poput lica osobe koja je na samrti. Prazno. Nije to bila bijela boja sreće. Bila je to bijela boja čistog užasa. A ona se našla u središtu njega.Vjetar je puhao previše jako. Nije osjetila hladnoću. Niti taj vjetar. Ali vidjela je kako joj kosa leti na sve strane od njega, i znala je da puše odviše jako. Počela je trčati. Bježati.Nije znala od čega.Ili prema čemu?Osjećala je strah u svakoj stanici svoga tijela. Bosim nogama se kretala po podu koji je bio jednako bijel kao i sve oko nje. Svijetu je nedostajalo boja. Netko ju pratio. A nije mogla znati tko. Trčala je u strahu da ju sustigne. I odjednom shvatila tko je u pitanju. Liam. Liam sa ostalim članovima bande, kako idu za njom.Znači li to da je pokušala pobjeći?Oh, glupa djevojko, znaš da je to nemoguće. Ili ipak nije? Uspijevala je, zar ne? I dalje joj nije bilo jasno kako. Ni zašto. Kada. Ali nije bilo važno, bježala je. Noge su joj odjednom postajale previše teške. Poput velikog bremena kojeg nosi na leđima, pa stvara pritisak na cijelo njezino tijelo. I usporavala je trčanje. Pa hodala brzo. A onda je izgubila i tu brzinu. Uskoro, više nije mogla stajati na nogama.Pala je na koljena. I pokušala ustati.Jer bili su blizu, previše blizu. Nekako se ipak uspravila, ali hodati je i dalje bilo jednako teško. Pozadinu više uopće nije doživljavala. Znala je samo da moram nastaviti. Ali sustigli su ju. U jednome trenutku bila je u očajnom pokušaju bijega. Već u drugome nečije ruke su ju obgrlile i povukle k sebi. Nickove su usne bile kod njezina uha. Čula je kako joj diše na vrat, i mogla je osjetiti kako se smije. „Nikada nećeš pobjeći od nas ni onoga što si učinila."Raširila je oči u šoku. A kada se okrenula, Nick je spojio njihove usne. Prije nego se stigla udaljiti, cijeli je prizor nestao. Otvorila je oči u okrutnoj stvarnosti, a ovoga puta bila je jednako loša kao i san.
