Trčim.
Kao suludi ludak kroz trnje i granje
Kao čovjek kada izgubi znanje
Pa čak i zvijezde koje sjaje u crnilu neba,za mene postaju nevidljive.
Trčim.
Kao da izgaram za daškom vjetra za kojim žudim da zatreperi u mome pravcu jer gubim dah.
Gubim dah jer znam da ćeš jednog dana doći nasmijan.
Došao je dan kada ljudi zaborave čak i svoja najdraža sjećanja.
Ali dođi i uzmi i sačuvaj ove oči koje beskrajno trošim tragajući za tobom.
Uzmi moje kukavičke ruke koje te traže.
Vrati se.
Ova tama i nije tako dobra.
Dođi i pusti me da ugledam nebo.
YOU ARE READING
ZVUK TIŠINE
PoetryNesto novo i nesto neocekivano. Poezija. Nije moj stil,ali da,pisem je. Da li ce vam se svidjeti ne znam ali sigurrno ce te moci mozda pronaci inspiraciju za vase neke nove price. Sto da ne? Vjerovatno se smijemo ljudima koji pisu poeziju jer znam d...
