Odmalena čujem glasove. Često puta znam naići kao na neki nevidljivi zid. Bila sam jako prestrašena i nisam se odvajala od mame. Kada sam joj rekla zašto se bojim ona se samo nasmijala govoreći da je sve to samo moja mašta i da se ništa ne brinem.
Povjerovala bih joj da je sve to nestalo, ali nije.
Evo, nakon 9 godina još uvijek se borim s njima, iako mi nikad nisu naudili. S vremenom sam naučila živjeti s tim. Zbog njih sam imala dobre ocjene u školi jer su mi 'šaptali' odgovore i ja sam ih samo tad mogla razumjeti. Inače su mrmljali nerazumljive stvari.
Sve je bilo savršeno do tog dana. Nisam ni pomišljala na to da će ta nevidljiva bića koja su me iz dana u dan pratila, pokazati svoju mračnu stranu i promijeniti mi život, zauvijek.
Eto nadam se da vam se svidjelo. Znam da je prekratko, ali to je samo mali uvod. Prvi dio ću objaviti sutra :)
Ostavite vote i com, mnogo mi znači :).
N*
