Iznenada on

Part 12

"Drži." Kažem dok mu pružam vrećicu s ledom.

"A prehladno je, neću"

"Ma šta nećeš? Drži tu i šuti. Ionako kukaš da te boli."

"Pa kad boli."

"Pa onda uzmi led, taman da ti i taj otok malo spadne. Isto si malo dijete."

Nisam ni 3 dana u Njemačkoj, gospodin slomi nos. Eno ga modar i otečen. Sva krv mu se skupila ispod očiju. Izgleda kao da je izašao iz ringa. Hvala Bogu ostalo je sve u redu. Nema potresa mozga ili nekih drugih oštećenja, pa već sutra može igrati iduću utakmicu, samo mora nositi onu masku, za svaki slučaj. Batman.

"Sad kad sam ranjen, moraš mi pomoći spakovati sve."

"Koliko ja vidim slomio si nos ne ruku. Tako da mislim da možeš sam."

"A Luceeee... znaš koliko mrzim to."

"Misliš da ja volim? Strpala sam sve u kofer sat vremena prije nego sam krenula na aerodrom. Zato mi sad i fali pola stvari."

"Evo ti me spakuj, ja ću nam za jest napravit nešto. Može?"

"Nije fer, znaš da kod mene hrana uvijek upali..."

"Ajde, ajde. Pokazat ću ti što sve treba. Ne moraš odmah. Možeš malo danas malo sutra."

"Lako tebi za reći. Hoćeš sve nositi ili?"

"Pa treba mi zimsko za Hrvatsku, ljetno za svjetsko. Svega po malo. Imam puno odjeće i u Zagrebu pa nije problem i da zaboravim nešto."

"Lijepo ja kažem, s tobom kao s djetetom."

"Ali me voliš..."

"A jesam...drugačije ti ovo ni ne bi uspjelo."

Dođe do mene te me kratko poljubi.

"Gospođice, odoh pravit ručak da slučajno ne budete gladni."

...

Sletili smo noćas, doslovno smo sa stadiona produžili na aerodrom, ali možda i bolje, jer bi da smo čekali idući let izgubili jedan dan u Hrvatskoj kojih je ionako malo, jer on leti na prijateljsku sa Saudijskom Arabijom već za 3 dana.

Večeras trebam upoznati njegove i mogu reći da me malo strah. Valjda je to ta pozitivna trema.

Pričao je puno o njima, o sestrama pogotovo i stvarno se po priči vidi da su svi odgojeni, prizemljeni, dragi. Mislim da ću se s njima dvjema stvarno slagati jer smo blizu godinama, pa ne bi trebalo biti teško naći zajedničke teme.

On je od mojih upoznao samo Luku, ali bit će vremena i za ostale. Možda kad se vrati iz Katra.

...

"Šta je nervozo jedna?"

"A daj... ne zezaj me. Isti ćeš bit."

"Ovdje mene samo treba biti strah. Vidjet ćeš kako će me odmah početi sramotiti, a vjerujem da ćete se vas tri nevaljalice udružiti u zafrkavanju."

"Daj šuti i vozi dok nisam umrla od treme."

Inače on me pokupio. Kako kaže, lakše mu je doći po mene nego objašnjavati mi kako da ja dođem do njega.

...

"I tako ti je on jednom otišao školu u mojoj majici na neke šarene cvjetiće. Učiteljici ništa nije bilo jasno." kaže mu mama na što se svi mi počnemo smijati, a jadni Joško crveniti.

"Dobro mama je li potrebno prepričati svaku glupost koju sam uradio?"

"Naravno da je. Treba cura znati u što se upušta."

"Gdje ti je sad ona maska? Dobro bi došla za prekriti crvenilo ha?" Upitam.

"Neka neka, čut ću ja i tvoje blamove jednom."

Svo vrijeme dok sjedimo u dnevnoj sobi i pričamo, ja mazim jednog od pasa. Koja je ovo ljubav ljudi moji. Ne znam kako, ali ne odvajamo se. Iako su me upozorili da je plašljiva, ja joj očito odgovaram.