Iznenada on

Part 2

Hodam prema stolu pod blagim šokom. Što ja doživih upravo? Zašto nisam prije skužila tko je? I zašto je od svih cura u dvorani baš mene zvao na ples?

Dođem napokon do svojeg stolca i sjednem. Ova moja mi se ceri. Sigurna sam da zna o čemu je riječ samo mi nije htjela otkriti. Bezobraznica.

Osjetim kako se i on približava i sjeda na svoju stolicu. Čim se posjedne lagano mi se približi.

"Znam da nisam neki plesač, ali zar nisam bar zaslužio ime da mi otkriješ?" upita gotovo šapćući mi u uho.

Ako dosad nisam imala tremu, sad je bome imam. Zašto? Nemam pojma.

"Lucija" kažem kratko "i nisi toliko loš plesač, čisto da znaš." dodam nakon par trenutaka kroz mali smiješak jer stvarno dobro pleše. Dobro, s obzirom da je muškarac koji se time inače ne bavi.

"Pa Luce, hvala ti." nazove me nadimkom koji svi koriste, osmijehne mi se te se okrene prema svom tanjuru jer su već poslužili večeru.

Tea koja sjedi do mene se i dalje skriveći smije mojim izrazima lica. Odlučim je bar na trenutak izignorirati te uzmem malo piletine sa plate koja je bila ispred mene. Toliko sam gladna, a toliko zbog zadnjih par minuta nemam apetita.

Pojedem jedva to malo što sam uzela te sačekam da Tea završi sa svojim jelom nakon čega je natjeram da izađemo malo van. 6. je mjesec i stvarno mi malo fali zraka jer su ove godine vrućine nenormalne.

"Što je gospođice, postalo vam odjednom prevruće?" Nismo ni izašle već me počela zafrkavati.

"Daj nemoj me. Mogla si mi reć da je to on, upozorit me." potužim joj se.

"Čuj upozorit te. Pa ja sam mislila da si dovoljno bistra i sama. Uostalom zar ne zna svaka cura u Hrvatskoj kako izgleda Joško Gvardiol? Do tebe je, nije do mene."

"Kao prvo, ja nisam kao svaka cura. Kao drugo, znam ga samo sa Lukinih sličica, znaš da je on opsjednut repkom." I istina je da mi je bio poznat, upravo zbog brata koji skuplja sve te nogometne sličice i onda trubi o svima njima. Duplikata što god dobije lijepi po kući. Kaos.

"Ma da da. Ne znaš ti tko je." ruga mi se i dalje. "Pa daj mi pričaj. Kakav je? Što ste pričali dok ste plesali? Uputi me!"

"Nemam ti što pričati. Nismo razgovarali osim onoga kad mi se predstavio i kasnije za stolom kad me pitao opet za ime, jer mu nisam odgovorila od šoka na podiju." Sklopim u par rečenica jer stvarno nemam šta prepričati. " I da, lijepo miriše." Dodam joj na kraju jer znam koliko voli takve detalje.

"Jao, niste pričali. Kakve su vam to fore? Niste zanimljivi. Nego, ajmo mi gospođo Gvardiol natrag unutra. Možda i popričate."

Uputim joj pogled koji blago rečeno probada. "Ne dao ti dragi Bog da me tako nazoveš za stolom ili pred njim. Jezik za zube. Ne sramoti me." Naredim joj te uđemo u salu i vratimo se za stol.

Večera je upravo završila te opet bend krene svirati nešto zabavnije, a ja povučem odmah Teu na podij. Iskreno tamo se osjećam sigurnije nego za stolom trenutno.

Ne znam koji je ovo bend, ali definitivno imaju odličan repertoar. Naletimo na neke dvije cure koje ona zna pa s njima počnemo ludovat po podiju. Ostatak ekipe baci jedno kolo po dvorani kojem se i mi pridružimo i tu ode sva moja energija.

Nakon nekih pola sata jedva dočekam vratiti se za stol. Presušila sam. Treba za ovo imati kondicije,a ja je bome nemam, bar ne dovoljno. Natočim sebi vode i ubacim koju kockicu leda, iako i nisam trebala jer sam čašu toliko brzo iskapila da led nije ni stigao odraditi posao koji bi trebao.

Malo po malo dođem do zraka. Gospodin do mene priča sa dečkom kraj njega. Ja čekam da mi se tijelo vrati u normalu te uzmem prigristi malo kiflice i sira koje su donijeli nakon večere jer trebat će kasnije još plesat. Večer je tek počela.

U jednom trenu ostanem skoro pa sama na svojoj strani stola. Tea je otišla do wca, a zgodni reprezentativac se izgubio još prije nje. Iskoristim to vrijeme da odgovorim na poruke. Iako je već 11 navečer grupa u kojoj je glavna tema projekt za faks je pretjerano aktivna. Odmaraju li ti ljudi ikada? Zar je potrebno i ovako kasno i o faksu raspravljati? Kratko se složim s prijedlozima koje su iznosili kako me kasnije ne bi ometali ili samo mene čekali da im odgovorim.

Samo što spustim mobitel na stol ispred mene se nađe komad voćne torte. Izgleda kao tart od limuna, bar bih po boji i korici rekla da jest.

"Izvoli." Pogledam ga dok sjeda i ispred sebe stavlja komad čokoladne.

"Hvala" kažem zbunjeno. No malo mi proradi mašta. "Kako si znao da bih voćnu? Možda ja baš više volim čokoladnu." upitam znatiželjno jer me stvarno zanima odkud taj zaključak.

"Voćna mi nekako više ide uz tebe, a i prijateljica ti kaže da bi pored 5 čokoladnih i jedne voćne izabrala tu voćnu." Znači njoj se obratio. "Tako da mislim da nisam pogriješio." Doda na kraju uputivši mi upitan pogled, kao da čeka potvrdu.

"Voćna ide uz mene?" Što mu to sad znači.

"Pa da. Nekako si kao taj limun u torti. U isto si vrijeme i kisela, a i slatka." Ne vjerujem da je uspio smisliti ovu metaforu.

Vidi da sam zbunjena pa doda " To je pozitivno, ne brini."

"Hvala...valjda. Zanimljivo zapažanje svakako."

Pomisliš da će netko poznat bit predvidljiv, ali čini mi se da je on neka misterija. Ne znam ni otkud u ovim svatovima. Vjerojatno je prijatelj mladoženje. U svakom sam slučaju očekivala da će bit uzdignut. Znam da je braco pričao kako je uspješan, da je otišao igrati negdje vani Austrija ili Njemačka, nisam sigurna. U ovih par riječi što smo razmijenili rekla bih da je prizemljen ili se samo pretvara. Rado bih ga pitala za autogram, ne za mene, za brata, ali mi je nekako neugodno. Ne želim ga smarati s tim kada je van terena.