Poglavlje 8

1.5K 101 50
                                    

"I dalje je nosiš." Rekao je i prstom je prešao preko narukvice. Nikoleta se nasmiješila.

"Nikad je nisam ni skidala." Odgovorila je sa osmijehom. "To je bio tvoj poklon, jedina stvar koja mi je ostala nakon tebe."

"Sad imaš i mene." Našalio se i ona se nasmijala. "Gde ćeš?" Rekao je, kad je vidio da je Nikoleta krenula da ustane.

"Hladno je pod ćebetom. Idem da upalim grijalicu. Valjda radi." Odgovorila je.

Dušan ju je uzeo za ruku i povukao ju je nazad na kauč. Prilepio je njena leđa uz svoje grudi i zagrlio ju je.

"Ja ću te grijati." Rekao je i spustio je usne na njen vrat. Još više je povukao ćebe preko njih.

Osmjehnula se.

"Samo da znaš, ja sam jako težak bolesnik. Gora sam od tebe." Upozorila ga je i ugnijezdila se u njegovom zagrljaju.

Nasmijao se i spustio je poljubac u njenu kosu.

"A ja sam jako odličan ljekar." Odgovorio je i nastavio je da je mazi po rukama.

"Kako to da nisi otišao?" Upitala ga je.

"Gdje?"

"Ne znam. Mislila sam da ćeš odmah da odeš..."

"Da li ti želiš da ja odem?"

"Ne." Odgovorila je iskreno i pogledala ga je preko ramena. "Ne želim."

Sagnuo se i poljubio ju je.

"Odlično, jer planiram da spavam ovdje." Odgovorio je i naslonio je svoje čelo na njeno.

"Ovdje? Misliš li da će nam biti udobno?"

"Sa tobom bih mogao i na kamenju da spavam. Nije mi bitno. A ovako je još bolje."

"Kako je bolje?" Upitala ga je.

"Nema previše nepotrebnog prostora. Ovako ćeš celu noć da provedeš u mom naručju." Odgovorio je i ona se nasmiješila i onda je odmahnula glavom.

"Nikad se nećeš promeniti." Prokomentarisala je.

"Ne planiram ni da se menjam nekad. Previše sam mator za bilo kakve promene." Odgovorio je i pomilovao ju je po obrazu. "Već sam ti rekao, želim nas. Briga me za osvetu. Ovo nisam želio da uradim zbog osvete ili bilo čega drugog. I neću otići. Tu sam i biću tu. Onog momenta kad odem, to će biti jer je smrt došla po mene." Rekao je i onda se šmekerski nasmiješio. "A s obzirom kojim poslom se bavim, to možda i bude skoro." Našalio se.

Nikoleta ga je udarila šakom u rame.

"Nemoj ni da se šališ sa tim. Ubila bih te kad bi umro." Rekla je i on se nasmijao.

"Kako bi to izvela, hajde objasni mi?"

"Pa fino. Našla bih način da te oživim, a onda bih te ubila." Zapretila mu je prstom. Uhvatio ju je za prst i onda je poljubio njenu nadlanicu.

Okrenula se prema njemu i naslonila je glavu na njegovu ruku.

"Znači, sve ovo nije dio tvoje osvete?" Ponovo ga je upitala.

"Zar stvarno misliš da bih ti to uradio?"

"Ne znam, Dušane. Ovih nedelja sam upoznala drugog Dušana..."

"Tog Dušana više nema. Znam, bio sam kreten, ali bio sam ljut. Bio sam glupo muško." Prekinuo ju je i spustio je poljubac na njen nos. "Želim da vratim naše vreme, naše dane i trenutke. Želim sve ispočetka."

Nikoleta se osmjehnula i poljubila ga je. Nastavila je da ga ljubi, dok se nije setila jedne stvari.

"Telefon ti je isključen." Podsetila ga je.

Sudar svetova (ZAVRŠENA)Where stories live. Discover now