Magla je lagano napuštala krošnje jelki jer ju je tjerala julska vrućina . Alena se trgnu na lupu vanjskih vrata. Obuze je neki strah . Majka nikad nije volila buku i to je bio razlog da je sve radila tiho . Možda je to bio i razlog da je Alena imala osjetljiv san . Spusti topla stopala na zeleni tepih i pridje prozoru. Ugleda majku kako žuri stazom prema izlazu na ulicu . Uz sebe je stiskala torbu dok je preko ramena gledala u pravcu kuće . Alena napravi korak nazad , i kroz zavjesu nastavi da je prati pogledom. Nešto nije bilo u redu ...
Brzo je izgubila iz vida zbog građevine koja je već nekoliko mjeseci uznemirila ovo mirno mjestašce u predgrađu desno od jezera. Nije pamtila kad su se doselile i da li je rodjena ovdje jer od majke nije mogla da izvuče niti jedno slovo . Kad god bi započela priču ili postavila pitanja majka bi spretno izbjegla razgovor , tako je bilo i sve vezano za oca. Ali i ta tema se više nije otvarala naročito kako je malo odrasla i kad je kod posljednje posjete tetki vidjela majku kako plače ... Kroz suze i jecaje je govorila da više nema snage da strepi čekajući dan kad će sve saznati i da ne smije ni da pomisli kako se sve može završiti ...Od tad su njena ispitivanja prestala ali ne i razmišljanje i nagađanja . Ponekad bi zavirila na tavan u nadi da će medju starim stvarima naći bar sliku ili poneko pismo , ali bi uvjek strah nadjačao . Prije dok je bila manja bi se uplašila sjene ili zvuka iz vana jer je tavan poprilično imao malo svjetlosti a sad kad se više nije plašila svega toga , strah je prešao u nesigurnost . Nije bila sigurna da li je spremna prihvatiti istinu koju je majka sigurno iz opravdanih razloga skrivala .
Povuče ogrtač sa stolice i dok je još bila u pokretu ogrnu se i strča niz stepenice. Miris svježeg čaja joj udari u nozdrve i ona se osmjehnu . Ni sad dok je bila u žurbi nije je zapostavila . Udje u kuhinju i ostade zaleđena . Za stolom je sjedio stariji čovjek a iza njegovih ledja su stajala dva mladića kao njegovi čuvari . Zagrli samu sebe i stegnu kaiš na ogrtaču prateći pogledom svaki pokret starca. Zapazila je veliki ožiljak na lijevoj strani lica i vrata . Nije disala . Dvojica mladića su kao kipovi vezanih ruku ispred sebe djelovali isto . Odzvanjalo je mješanje čaja kašikicom koja je nepotrebno udarala od čašu da je Alena pomislila da je mogla i da pukne ako nastavi. I kao da je čitao njene misli. Prestade sa mješanjem i spusti kašičicu iz ruke i tu istu ruku ispruži prema njoj . Kad je shvatio da ništa ne razumije , progovori glasno da je se uplašila i kao isprogramirana ispoštova naređenje ...
"Pridji kćeri ne plaši se. Ja sam ti stric . Nije valjda da te majka nije naučila i odgojila kako se poštuju i pozdravljaju stariji ?!"
Sjede na stolicu na suprot stricu i dopusti da radoznalost nadjača. Pričala je sa puno energije kao da nije imala namjeru propustit ovu priliku da bar neko joj ispriča istinu ili bar dio ko joj je bio otac , familija bilo šta vezano za porijeklo , jer do sad je jedino znala za tetku Zejnu mada više nije bila sigurna ni za nju da su bili u krvnom srostvu ili je majka ju samo tako predstavila ...
Stric se glasno nasmija i zabaci glavu nazad . Očima dade znak momcima da ih ostave same i odmahnu glavom ispijajući čaj . Alena se pomjeri i namjesti udobno iščekujući svaki tren da će stric krenuti da priča ...Dopunila je čaj i njemu i sebi i spuštajući ruke na sto dade mu do znanja da je spremna da sasluša...On je se malo zakrenuo u stolici , promjenio je izraz lica pa ju je malo uplašio, ali se brzo opustila kad je krenuo da priča sve dok nije otrkrio istinu.
"Čudno je da ti majka nije ništa ispričala . Upisala si školu u našem kraju zar se nije plašila da jednog dana nećeš slučajno naletit na nekog od nas ... dobro strina i ja nemamo djece ali ima ona braće i sestara , oni imaju djecu koja se školuju... Kako god vrijeme je izgleda bilo da danas saznaš...Tvoj otac je moj mladji brat ... ne rodjeni od tetke sin . Tarik se zvao . Kad je upoznao tvoju majku niko nije bio na njihovoj strani . Njeni su vjekovima bili u zavadi sa našima . I krv je potekla ali to je tema za drugi put. Ona je izdala svoje , pobjegla je s Tarikom . Bili su sretni dok je trajalo . Novac je lagano nestajao i svadje su učestale . Sestra mu Zejna se zvala je vidjela od njega i uradila isto . U nekoliko dana razlike je i ona pobjegla . Kad im je novac bio pri kraju došao je u naš kraj sam . Izbila je svadja . Moj otac je rekao tetki da bira sina ili njega . Jadnica nije imala gdje , rano je izgubila Trikovog oca u našoj kući su živjeli. Molila je da se vrati , da ostavi tvoju majku da bar privremeno dok se sve ne smiri odustanu ali nije uspjela. Došli su majčini ti rodjaci , i nastao je okršaj . Tvoj otac je stradao . Da zaštite tvoju majku htjeli su da je vjenčaju za mene kao drugu ženu jer se u međuvremenu saznalo da strina ne može rodit a neko je trebao da naslijedi i nastavi lozu . Nije samnom ni razgovarala . Namjestila je zamku sa svojima i skoro da nisam glavom platio kao i tvoj otac (pokazao je na ožiljak), ali sudbina je bila jača , valjda nije bilo došlo moje vrijeme . Nestala je s tobom. Nekad kad si se rodila sam odustao da je tražim , mislio sam nemam od tebe ništa žensko si ... ali me strina malo pretiska već godinama da te trebamo uzeti i dovesti gdje pripadaš . Sad kad sam saznao da si upisala školu sam odlučio da te dovedem. Biće ti lakše , imaćeš sve . A na kraju krajeva sve pripada tebi , neko treba da te obuči pripremi . Nije to kćeri nešto malo . U nasljedstvo ti ostaje cjelo carstvo . U amanet od oca ti je ostalo da nastaviš gdje smo nas dvojica zastali ..."
Kao da je sanjala tako je se osjećala. Jedno je bilo jasno a to da majka nije ni znala gdje je upisala daljnje školovanje i sve je tajila do zadnjeg trenutka kako je ne bi rastužila . Trebala ju je napustit i to je za obje bilo teško i zato je čekala posljednje trenutke. Da nije upisala daljnje školovanje nikad ne bi možda ni saznala pravu istinu da je kojim slučajem odabrala školu negdje drugo...
