XIX

347 46 6
                                    

Ne vezuj se ni za koga ko je uz tebe samo zbog toga jer si sam. -Beli Oleander

***

Njeni spori koraci su samo odavali koliko se dvoumila oko svog dolaska kod Nialla. Bila je dosta nervozna i zbunjena njegovim ponašanjem, ali je ubeđivala sebe kako ćeš baš ove večeri da sazna neke nove stvari o njemu.

Što je bilo prilično moguće. Tih par dana su prošli jako burno, ali ipak dovoljno dobro da se neke informacije slegnu u Lillianinoj glavi. Iako je uspela da sazna mnogo toga, njenim uzburkanim mislima to nije bilo dovoljno. Želela je da zna mnogo više o Niallovoj prošlosti.

Što se više približavala njegovoj ulici to je postajala sve samouverenija, ali je došlo do nečeg što je uspelo da je ostavi na cedilu i samu u svojim mislima, razmišljajući. A za to je bila odgovorna osoba koja ju je dočekala ispred Niallove kuće i potpuno je zatekla.

Lilly je na početku samo stajala ispred Niallove kuće i gledala u čoveka crne kose, što se jasno moglo uočiti iako je bio mrak, kako je iznosio neke velike pakete i kutije iz auta.

Crna i uska jakna mu je samo još više pomogla u zatezanju njegovih mišića i samim tim uspela da otkrije par tetovaža na njegovom vratu i po nekim delovima ruke.

Iako je za nju on izgledao pomalo jezivo, Lillian nije smela da uđe u dvorište zbog toga što se bojala samog njegovog dolaska u taj kraj.

Zašto li je došao ovde? Da se ne useljava možda u Niallovu kuću? Kroz njenu glavu je prošlo na stotine groznih misli. Gde je Niall? Pitala se uplašeno gledajući unaokolo da nije ni primetila kako je tajanstveni momak već neko vreme udubljen u svoje misli posmatra.

''Kako mogu da ti pomognem?'', upitao je hrapavim i dosta dubokim glasom što je uplašilo Lillian. Ispustila je glasan uzdah kada je uočila da se polako približava njoj.

''Izvini?'', rekla je upitno. Već se bojala njegovog prisustva. Delovao je zastrašujuće.

''Pa... Vidim da si već neko vreme ispred moje kuće.''

Lilly je ustuknula i naglo spojila obrve što je odalo da je i više nego zbunjena. Kako? Njegova kuća? Pitala je samu sebe, uočavajući par sitnih bora na njegovom licu.

''Tvoje kuće?''

''Pa tako nekako.'', ležerno joj je odgovorio bacajući pogled na kuću iza njega. ''Koga tražiš?''

''N-Nialla.'', drhtavo je izgovorila već se plašeći njegovog odgovora i onoga što bi moglo da usledi.

''Ti mora da si Lilly?'', njegovo se lice istog trenutka ozarilo.

''Kako znaš?'', Lillian je upitala iznenađeno.

''Pričao mi je o tebi.'', brzo je rekao. ''Pa konačno se upoznajemo. Ja sam Adam.'', srdačno joj se osmehnuvši, pružio joj je ruku preko niske ograde koju je Lillian pomalo nerado prihvatila.

''Ovaj, ne shvati ovo uvredljivo, ali...'', ona započe. ''Šta ti radiš ovde?''

''Verovatno već znaš Niallovu priču. Ja sam njegov drug od pre par godina, kako je on pobegao od svoje porodice...'', Adam se polako počeo dvoumiti oko svojih reči i načina pričanja sa Lillian. Setio se Niallove prošlosti koju je jako dobro znao. ''Duga priča.'', odmahnuo je rukom što je Lillian zbunilo.

Niall je pobegao od porodice? Okej, sad mi baš ništa nije jasno.

''Trenutno sam ovde i kao što vidiš donosim mu hranu i nešto odeće.''

Njegove reči su ipak imale smisla. ''Oh...'' Niall nije živeo samo od vazduha i vode. Nije smeo da se pojavljuje u javnosti. Sve je polako počelo da dobija svoju smisao.

''Uđi ti.'', Adam joj otvori kapiju i napravi prostor kako bi ušla u dvorište. ''On je tamo, iza kuće.'', pokaza joj prstom i Lillian se istog trena uputi ka tamo sa nekim čudnim osećajem u stomaku.

***

Navaljen na hladan zid, Niall je povukao i poslednji dim cigarete koja mu je potpuno ispunila pluća. On je pušio samo kada je bio veoma nervozan, a sada je imao razloga za to.

Prisetio se onog dana kada je ostavio Lillian samu i kada joj je rekao mnogo toga što nije smeo. Ispričao joj je delić svoje prošlosti.

Nije smeo da uradi to. Lillian nije devojka kojoj se sasvim može otvoriti. Ali je ipak ona i jednima osoba kojoj se može obratiti za pomoć. Ali od tada kada je on pristao da mu pomogne, Niall se oseća sve gore i gore. Morao je da zapostavi svoju čudnu naviku - ubijanje.

A to je najveća kazna za čoveka kao što je Sekira-čovek.

Niallove ruke su se tresle. Prsa su mu podrhtavala, a disanje je bilo neuravnoteženo. Zubi nisu cvokotali zbog hladnoće, bes i zadovoljstvo su ono što je preovladavalo u njegovom telu. Drhtanje prstiju je sprečavao još jačim ubodima nožem u njenu već odavno crvenu kožu.

Zadovoljstvo je preplavilo celo njegovo telo. Užitak koji je tada osećao je bio neponovljiv. Ponovo se osetio živo, iako je poslednjeg puta ubio nekog prethodne večeri. Zavist je vladala njim i obuzela mu ceo um.

''Pusti me!'', njen vrisak odjekuje sobom. Niall ne obraća pažnju na njeno zapomaganje, već se luđački vraća na posao i trga joj kožu. Niz njeno telo curi tamna krv. Niall se smeje njenoj bespomoćnosti. ''To me boli! Prestani!'', devojka govori kroz plač dok steže zube i pokušava da zaustavi bol koja preplavljuje celo njeno telo. Bol koju oseća je prejaka i uskoro će da je savlada.

Vrisak.

''Opusti se...'', Niall naređuje dok joj još jednom zabija sečivo u kožu. Devojka vrišti od boli i steže zube što jače može. Celo telo joj je u ranama i više ne može da izdrži. Oseća se nezaštićeno, bespomoćno.

Disanje joj sve više otežava. Vid joj se polako muti. Ona je bila jedna od Niallovih žrtava koju je pustio da iskrvari mnogo duže nego inače.

Suze joj naviru još više. Nikada nisu ni prestale. U sebi se tiho moli da se ta noćna mora završi što pre. U njoj se javi neka čudna želja za tim da joj srce odjednom prestane sa radom. Ne želi da oseća tako jaku bol, želi da umre, a ne da bude tako mučena.

Niall joj kida kožu samo brzim pokretima i čini to sa takvom lakoćom i ulaže trud da je još više boli. Otkinuto parče stavlja u posebnu posudu ludački se smejući i tako iznova.

Lice joj je crveno, kosa joj je zalepljena za lice. Znoj se meša sa njenom krvlju. I sama zna da neće preživeti.

Oseća jaku vrtoglavicu, mučnina je u njenom stomaku. Polako počinje da oseća samo jezu koja joj seče stomak. Sada više i nije svesna Niallovih postupaka. Potpuno je zaboravila i na njenu krv koja se skuplja u tamnoj sobi u kojoj se sada nalaze. Ne razmišlja o njenom potpuno izloženom telu koje je pred Niallom i koje on sada poseduje i drži u rukama, već o njenoj porodici i zadnjeg puta kada ih je videla.

Niall konačno odluči da potegne sekiru i zabije je duboko u njenu lobanju. To i čini. Devojka potpuno gubi svest i zbog toga Niall požuruje sebe. Želi da ona bude svesna njenog bola.

Tada joj se približava dok dopušta hladnom metalu da zaškripi pod njima i polako ga podiže na gore. Još jednom pogleda u devojku koja ni nema snage da otvori oči. Tada zamahne sekirom visoko u vazduh...

Author's note

Boo!

What's up guys?! Ovde SwaggyWritter posle sto godina. Ma ne, posle par dana.

Okay, izvinite za ovo weird raspoloženje, ali moram da vam kažem da pravim jaaako malu pauzu od ove priče koja će da traje do 18.06. i tog dana stavljam nastavak. Yas to dolazi brzo. Smhajfhfjb rekla sam vam, svega desetak dana.

Razlog: IMAM PRIJEMNI! HELP! SOS!

Okay, to je to za sad. Očekujte me osamnaestog sto posto. Nadam se da vas neću izneveriti. I takođe se nadam da neću samu sebe izneveriti jer mi je that piece of shit OD OGROMNE VAŽNOSTI ZA BUDUĆNOST! Sorry again :/

I btw oprostite za greške.

Love u ♥

~SwaggyWritter

The Hatchetman | Niall HoranWhere stories live. Discover now