Emmetu su loši ljudi u njegovoj zemlji uzeli sve, dok je on branio istu tu zemlju na zgarištima rata. Uvijek je misilo da će njegova obitelj jednog dana primiti poziv sa ratišta o njegovoj smrti, a zapravo je on primio obavijest o njihovoj. U vlasti...
Otvaram oči, osjetim miris bolnice, oko mene je bjelina. Pogledam u zamotanu ruku, pa ponovno sklopim oči. Prokleto sam živ. Vidim aparat za otkucaje, ali ga ne čujem. Zatim osjetim prisustvo i nekako jadno skrenem pogled u desno. Ona je tu, na nekoj tvrdoj stolici, ruku preko lica spuštene glave. Duga kosa pala joj je naprijed poput slapa vode i prekrila lijepo lice. Živ sam i ovdje sam. Na mojim rukama nema lisičina, ispred vrata nema policajca.
– Mai... – progovorim i jedva se čujem. U ušima mi je totalni kaos, što je normalna pojava od jakog praska koji udari preblizu. Ona brzo digne glavu pa za sekundu već je tu, uzima me za ruku, očiju orošenih od suza. Tako je blijeda i umorna, ali opet prelijepa moja Maite.
– Dobro si. Budan si. Sve će biti dobro. Obećavam. Žao mi je Emmet. Žao mi je zbog svega. – čujem je kao da je daleko, svaka njena riječ odzvanja.
– Ne čujem dobro. Oprosti.
– Žao mi i zbog toga – polagano izgovara riječi mogu joj čitati s usana. – Da te Tej nije propucao popio bi jebeni otrov. – samo lagano sklopim oči i potvrdim. – Ne može Dean. Ne dam. Ti si moj i to ćeš ostati. Ja odlučujem kada ćeš umrijeti je l' ti to jasno?
– Žao mi je ljepoto. Oprosti mi. Nikada te ne bih povrijedio.
– Znam.
– Volim te Maite. Ti si moj život.
– I ti si moj. I htio si nestati. Htio si nas oboje ubiti.
– Što će sada biti?
– Sve ćemo srediti. Ne brini. Nitko neće znati. Nitko nikada neće znati.
– Mi ćemo znati.
– Moći ćemo živjeti s tim.
– Savjest će te uništiti. Ti si dobra detektivka. Pravedna.
– Naš sistem je pun nepravde i Tej i ja ćemo se uklopiti u to. Tvom ocu je naneseno zlo, nepravda je okupala tvoj život, nisi imao izbora nego pokušati da im sam doneseš mir. Da sebi nađeš mir.
– On je još živ Maite.
– Nakon svega što ga čeka, vjeruj mi poželjet će da je mrtav.
– Vi ste samo sitne muhe ljepoto, ne možete protiv njega.
– Sami ne, ali ujedinjeni sa ostalim stanicama uništit ćemo ga. Pravda će konačno biti zadovoljena, tvoja obitelj mirna. I ti ćeš... Moći ćeš nastaviti živjeti. Sa mnom.
– Zašto biste me ostavili nekažnjenog za zločine koje sam počinio?
– Ako pogledamo s neke druge strane to i nisu zločini. Svi koje si pobio su ološ i za sve nas je bolje da ih nema.
– Rekli su da nije dobro izigravati Boga, da je svaki ljudski život njegov dar i samo on smije da ga uzme.
– Je li Bog uzeo život tvom bratu? Tvojoj majci, ocu? – odmahnem glavom. – Sve što si učinio, učinio si da bi oni dobili pravdu.
– Ja sam ubica, uvijek ću to biti.
– A, ja sam policajac i uvijek ću to biti.
– Kakva jebena kombinacija.
– Sve ovo s nama je... Čist pogodak, ma koliko sjebano izgledalo.
– Budi sa mnom dok ne crknem! – kažem, a ona se onako blijeda i slomljena nasmije.
– Ti to mene prosiš?
– Ne, samo želim na glas. Ne vjerujem da bi mi dozvolila da te zaprosim, garant bi me pretukla.
– Morat ćeš provjeriti.
– U bliskoj budućnost. Ne sada dok sam gluh i onesposobljen.
– Jednom rukom znaš učiniti čuda, ne brinem se za tebe. – prisloni usne na moje, njen me poljubac vrati iz mrtvih. – Volim te Emmet Dean. Zauvijek.
Tri mjeseca kasnije
– Znao sam da će biti teško, ali ne ovoliko. Kao da mi netko komad srca uzeo. – cmoljim dok sjedimo u autu ispred vojarne gdje sam Tracy usijanu do savršenstva sa svim metcima koje sam zadužio vratio u službu vojske iz koje sam se nepovratno danas povukao. Moja ruka je oštećena, nikada više neću imati dobre živce da bih bio snajperista, nema smisla više ostajati u službi. Častan otpust je ono što sam dobio da mogu dalje nastaviti sa životom. – Bolje i ovo nego da sam je do zadnjeg šarafa rastavio i razbacao po Evergladesu.
– Možemo li krenuti, zakasnit ćemo na izravno obraćanje gospodina Starog. – poljubim joj ruku pa krenem zauvijek se opraštajući od jednog dijela mog života.
Stignemo pred stanicu baš u vrijeme kada Tej počinje priču o udruženoj istrazi koju je prije skoro tri godine pokrenuo detektiv Trevor Dean iz Palm Beach okruga protiv izvjesnih osoba zbog sumnje na bavljenje različitim vrstama kriminala sve pod zaštitom direktora Miamiske policije Grega Mahonea. Uz gomile dokaza, na video ekranu iznad njegove glave uživo se prenose dijelovi snimke ubistva moje obitelji. Teško je, ali tako je ispravno. Svijet mora znati. Svi moraju znati. Optužnica podignuta protiv Mahonea prije mjesec dana strpala ga je u Istražni gdje čeka suđenje. Po svemu ovome sudeći neće izići dok ne postane prah i pepeo, da se mene pita zaslužio je isti tretman kakav je dao mom ocu, ali opet i ovo je nešto. Poslušamo sve do kraja, ona me cijelo vrijeme drži čvrsto za ruku. Tej samo nakrivi glavu prema nama pozdravljajući kada završi.
– Pravda je ipak pobijedila Em. Tej je obećao pomoći. I on je miran sada. Trevor je bio njegov prijatelj i sada je konačno gotovo.
– Nešto je gotovo ljepoto, a nešto tek počinje.
– Što to?
– Naš zajednički život malena – uhvatim joj ruku i gurnem u svoj džep.
– Budalo neću te ovdje drpati za jaja.
– Luda ženo dublje gurni ruku i izvuci ono što nađeš. – pretura pa kada osjeti stane i izbeči oči. – Izvuci ga – proguta teško i izvuče prsten iz mog džepa. Dok ga drži, ja ga svojima nespretno navučem na njen tanki prst. Šokirano gleda u prsten, pa u mene. – Udaj se za mene Maite Tanera i nikada više ne izlazi iz mog kreveta.
– Budalo! – nasmije se i opali me po prsima.
– Što kažeš ljepoto? Spremna za novi level?
– Spremna sam. Hoću! – ljubi me i vješa mi se oko vrata, osjećam da sam miran, da je sunce konačno i meni zasjalo.
K R A J
Oops! Ang larawang ito ay hindi sumusunod sa aming mga alituntunin sa nilalaman. Upang magpatuloy sa pag-publish, subukan itong alisin o mag-upload ng bago.
I evo ga. Kraj. Nadam se da ste se zabavili uz ovu priču. Kako sam rekla u objavi ova priča spada među one koje sam napisala jako brzo i koja je bila izazov za mene. Kako nisam baš neki talent za pisanje ljubavnih/ertoskih scena dadoh sebi mali izazov da vidim da li to mogu i hoću li uspeti. I tako od ideje do zadnjeg nastavka prošlo je sedam dana, osmi dan je ona ovde, s vama kao mali poklon od mene za Dan zaljubljenih. Hvala svima koji su čitali, ostavite svoje utiske, pozovite na druženje one koji vole ovakve priče, a mi se čitamo dalje i družimo sa pričom koja još ide " U drvo urezano". Srećan Dan zaljubljenih svima zaljubljenima, Sveti Trifun svima koji slave. LY. Senka!
