Ljubav

9.5K 599 5
                                    

- Obećao si da nećeš da se ljutiš – podsetim Maksa. Rekla sam mu za Emiliju i Lukasa, oni su sada u vezi i Emilija želi da ja kažem Maksu, što sam i učinila.

- Kako da se ne ljutim kada mi njih dvoje zadaju samo glavobolje? Oni su kao deca koja se svađaju za sve, namerno im dajem odvojene poslove da se ne bi pobili a ti mi sada kažeš da su u vezi? – čudi se.

- Tanka je granica između ljubavi i mržnje – ne znam šta bih drugo rekla.

- Odlično znaš koliku glupost su napravili sa Leonovim projektom, hteo sam oboje da otpustim – podseća me.

- Znam ali rešili su to.

- I sad su kao u vezi?

- Tako je – potvrdim.

- To nema nimalo smisla – i dalje je zaprepašćen.

- To su njihovi životi, ti i ja se tu ništa ne pitamo.

- Đavola se ne pitamo. Ona mi je sestra i oboje rade za mene.

- Rade! – naglasim

- Makse, Emilija te se boji zamolila je mene da ti kažem, moraćeš da popustiš oko ovog.

- Hm.

- Ljubav je u vazduhu – sednem mu u krilo i stavim ruke oko njegovog vrata.

- A ja te volim – dodam.

- Jesi li spakovala sve stvari?

- Jesam, sutra idemo po njih - iako živimo već neko vreme u novoj kući ja još uvek nisam prenela sve svoje stvari.

- I sutra idem sa curama da probamo venčanicu – dodam.

- A doktor?

- Zakazala sam pregled za petak.

- Ne moramo mi da radimo samo određenim danima na bebi, mogu ja da radim svakog dana – kaže mi ponosno.

- Želim samo da proverim da li sam potpuno zdrava i da mi potvrdi kada su mi plodni dani, možemo da se seksamo kad god poželiš – nasmešim mu se.

- To volim da čujem.

Maks i ja smo odlučili da krenemo da radimo na bebi, ja sam to želela a on je spremno prihvatio. Želim porodicu sa njim.

- A što se tiče tvoje sestre... bićeš kul? – pitam ga slatko.

- Da, biću kul – odgovara ne tako slatko.

- Ali budu li pravili sranja na poslu oboje će dobiti otkaz – dodaje ozbiljno.

- Primljeno na znanje. Sad... hoćeš li mi se pridružiti? Treba mi kupka.

- Iz ovih stopa – ustao je sa mnom u rukama i nasmešila sam se.

Otkrila sam jednu veliku istinu. Muškarac koji ima redovan seks i dobro se hrani je zadovoljan muškarac. Živa istina, Maks je dokaz.

. . .

Budi me neka buka ujutru zato ustanem i zaputim se ka prozoru.

Tu je neki kamion i vidim motor. Šta?

Nisam se ni umila, samo sam uzela ogrtač i odmah sam sišla dole.

- Polako, malo levo! – neko viče.

- Sad pravo.

- Šta se događa – uhvatim maksa za ruku i povučem ga nazad.

- Stigao je moj motor.

Pogledam u crnu zver sa ogromnim točkovima i namrštim se.

- Podseti me molim te kako si ono završio u komi? – pitam ga ljuto.

- Nesreća.

- Nesreća a? Da nisi vozio motor? – rebrim ga pogledom.

- Aha – potvrđuje.

Zašto su muškarci toliko glupi?

- Ukoliko ovo čudo uđe u dvorište moje kuće ja izlazim – zapretim mu.

- Draga...

Podignem prst i prekinem ga.

- Nikad više nećeš sesti na motor, ma neće ti pasti na pamet više da kupiš prevozno sredstvo koje nema bar četiri točka. Jel jasno? – kažem ozbiljno, okrenem se i uđem u kuću.

Kakav kreten! Umalo nije umo, izgubio šest meseci života jer je ludovao na motoru i sad je gospodin kupio još jedan. E pa neće moći.

Dok sam kuvala kafu gledala sam kroz prozor kako su momci vratili motor na kamion a zatim su ga odvezli.

Pametan čovek.

Maks ulazi tiho u kuću.

- Ima li kafa za mene? – pita me i pokažem mu rukom na kafu.

- Ne razgovaraš sa mnom?

- Ne – kažem.

- To je samo motor. Vratio sam ga.

- To je motor zbog koga možeš ponovo završiti u komu a koliko se sećam ta koma će trajati 48 sati jer si potpisao isključenje sa aparata za održavanje u život.

- Neće se ponovo to dogoditi.

- Zašto onda ne odustaneš onih 48 sati? – pitam ga.

Oboje smo ćutali.

- Vidi, ne znam hoćeš li se ponovo slupati kao što ni ti ne znaš hoćeš li ponovo završiti u komu ali ja ću brinuti, svaki put kad sedneš na ono čudo ja ću brinuti – pojasnim.

- Treba da zasnujemo porodicu zar ne? – pitam ga.

- Da – potvrđuje.

- To znači da nema više tvojih gluposti koje su opasne po život.

- Nisu to...

- Nisam završila. Nema sportskih automobila, nema planinarenja, nema motora, nema ekstremnih sportova koje obožavaš, ma nema za tebe više ništa što bi moglo od mene da napravi udovicu i samohranu majku – završim ozbiljno.

- Nešto smo loše volje od jutros – zaključuje.

- Makse...

- Ali shvatam.

- Ja nemam porodicu, imam prijatelje i tebe, a ti i ja uskoro postajemo porodica. Ne tražim od tebe da se menjaš, samo želim da sada povedeš računa o sebi jer moraš da brineš o meni i našoj budućoj deci. Znaš da ću brinuti.

- Znam – prišao je i zagrlio me.

- Zanimljiva si kada šefuješ naokolo.

- Ne šefujem.

- Malo.

- Ja te samo volim a ljude koje voliš ponekad moraš zaštititi od njih samih – pojasnim.

- Biće kako ti kažeš.

- Hvala ti.

Duša moja.

OgoljenaWhere stories live. Discover now