34.deo

3.4K 100 9
                                    

《Helena pov》

Skočila sam na krevet i ščepala telefon koji zvoni svaki čas. Javila sam se i veselo povikala:

''Gde gori mili?'' tišina me zabrinula, a trajala je neko vreme. Sve dok nije udahnuo i prošaputao:

''Dođi do svog stana, čekam te...''

''Zašto? Ljubavi je li sve okej?''

''Helena, samo dođi. Molim te...'' rekao je i po glasu sam osetila paniku. Uzrujao me taj ton, samo sam pokupila stvari, ključ od auta i krenula napolje. Javila sam se mami i rekla da ću brzo doći.

''Dolazim...''

....

Uletela sam u stan i zatekla ga kako sedi u dnevnom boravku. Zatvorila sam vrata i dotrčala do njega, zagrlila sam ga osetila koliko je uznemiren i koliko me jako zagrlio.

''Tu sam... šta se desilo Aleksej, uplašio si me...'' pogledala sam ga u oči dok je on izbezumljeno gladio moje obraze rukom. Primetila sam da ne nosi majicu i da mu je jakna pocepana, pa sam se samo odmakla i skrenirala ga celog. Nisam ga pitala ništa samo sam prošaputala.

''Ne brini. Šta god da se desilo ja sam tu...'' kleknula sam ispred njega i rukama nežno počela da milujem obraze dok je on malo smirenije oslonio glavu o moju.

Nešto je šaputao, ali nisam razumela šta. Ponovo sam se odmakla i zagledala se u njegove usne:

''Kriv.. kriv sam... ja sam... ubio sam je..'' razrogačila sam oči i snažnije ga zagrlila. Bože dragi koga je ubio? Aleksej to nikada ne bi uradio, šta se dešava?!

''Ubio sam je...'' ponovi naglas dok se na njegovom licu kasno vidi da je istraumiran zbog nečega. Klimnula sam glavom i nežno krenula da ga mazim.

''U redu je. Smiri se...''

''Ja sam ubica...''

''Ne, naravno da nisi...'' na televizoru koji je bio upaljen vrtele su se vesti. Slike neke žene, lokve krvi i slika onoga ko ju je ubio. Kad sam ugledala Alekseja, prebledela sam skroz i krenula da drhtim u strahu od toga da će ga pronaći i da ga već traže.

Telefon je krenuo ponovo da mi zvoni usred ove jezive situacije. Javila sam se i začula dekin glas:

''Nek ne izlazi iz stana, patrole su po celom gradu, idem ka vama, neka bude spreman, ide iz države...''

''Zar ponovo?''

''Da. I ovoga puta sam. Poslaću ga kod jednog svog prijatelja, reci mu da je napravio grešku i da ga traže i njeni sinovi...''

''D-...'' uzeo mi je telefon iz ruke i prislonio ga na svoje uho, a mene privukao ka sebi. Zagrlila sam čvrsto njegov struk dok je on rukom mazio moja leđa.

''Želim da povedem i Helenu, ako je nađu ubiće je, štitiću je životom Darko, molim te...'' zagrlila sam ga još jače kad je rekao da bi dao svoj život za mene, slušala sam ubrzane otkucaje njegovog srca i sve slabije disanje.

Prekinuo je poziv i odložio telefon, povukao me ka sebi i prošaputao:

''Spremi se, idemo u Brazil...'' odmah sam spakovala osnovne stvari koje su mi trebale, uletela sam u kupatilo i krenula da pakujem četkicu, češalj i šampon, a onda sam ugledala krv i belu majicu skroz krvavu. Slučajno sam prigušeno ciknula i odmakla se. Odmah je uleteo u kupatilo.

''Hej... ne brini to je... samo majica. Izvini nisam stigao da je operem...''

''Okej... okej... u ormaru imam dve Matijine uzmi jednu i obuci se, imaš i neke njegove trenerke koje je ostavio tu valjda su ti taman. Sav si prljav...'' rekla sam i vratila se na pakovanje.

Nastaviće se....

Zaljubljena bitangaWhere stories live. Discover now