10.deo

3.9K 116 6
                                    

''Ta haljina izgleda bolje dok je mokra...'' rekao je i pogledom me odmerio. Prekrila sam rukama grudi i namrštila se jer mi se svetlo plavi čipkani donji veš skroz ocrtavao kroz belu haljinu.

''Kretenu...'' rekla sam i besno izašla iz vode sva mokra.

''Čekaj princezo... kakvo dupe imaš dragi bože...'' namršteno prekrijem rukama zadnjicu dok se on gromoglasno smeje. Povuče me za ruku, ali se onda oboje sapletemo u plićaku te se on nađe iznad mene.

''Mislio sam da ćeš se vratiti i udariti mi šamar.. nije uspelo...'' rekao je i zastao pa sam i ja.

''Debil si!'' rekla sam ljuto.

''To nije bilo potrebno. Šalio sam se...'' rekao je i povukao me ka sebi, a onda prošaputao:

''Siguran sam da se nisi naljutila i da ti ovo prija, ali ako ti želiš, ja mogu i da ćutim...'' njegova ruka je nežno prešla preko moje butine i prilepljeno uz njegovu je savila u kolenu.

''Š..šta to pokušavaš Aleksej?''

''Prija?'' hipnotisana njegovim pogledom koji doziva i osvaja nesvesno klimnem glavom, zbog čega njegove usne završe na mojima. Kako je koji talas zapljuskivao naša tela naše su usne postajale sve halapljivije. Nežno je sa mojih usana prešao na moje uho, a potom i vrat. Dođavola mnogo mi se dopada! Zašto ne mogu da ga zaustavim? Šta mi ovo radiš!? Zaustavila sam se teško prva i udaljila se od njega.

''Aleksej...''

''Molim princezo?''

''Vodi me kući...''  klimnuo je glavom i pomogao mi da ustanem. Došli smo do njegovih kola koja su bila tu blizu plaže. Izvukao je svoju jaknu i pružio mi je.

''Okreni se...'' rekla sam tiho.

''Idi tamo u mrak kod onog drveta...'' rekao je uz osmeh i seo u kola. Uradila sam to, svukla sam haljinu sa sebe i navukla njegovu jaknu. Dotrčala sam do kola da me neko ne vidi i sela u njih.

''Idemo?''

''Mhm'' promumlala sam i nastavila da gledam u njega i nakon što je sklonio pogled sa mene. Bilo je pola dvanaest.

''Moramo da požurimo da ne bih zakasnila inače će me mama i tata kazniti...''

''Nemaš dve godine Helena...''

''Molim te. Samo požuri...'' rekla sam tiho, a onda kao opečena sklonila ruku sa njegovog ramena. Nasmešio se i podigao obrve kao da želi da kaže ''kakav čudak od devojke''

....

''Hvala...'' izgovorim tiho i lagano izađem iz auta.

''Hej princezo...'' okrenem se kad začujem glas i streljam ga pogledom jer će ga neko čuti.

''Molim?'' priđem mu uz osmeh, a on mi šapne:

''Hoćemo li se videti u skorije vreme?''

''Možeš da dođeš sutra ako želiš, na proslavu mog 21. rođendana...'' rekla sam stidljivo, a onda je samo klimnuo glavom.

''Hvala na pozivu, samo..  izbegavam te fensi žurkice...''

''U redu..  am... nije obavezno...'' rekla sam malo tužnije, pokušavajući to da prikrijem.

''Ali ću da zažmurim na jedno oko...'' nasmejala sam se sebi u bradu i nežno ga poljubila u obraz.

''Bitango jedna'' izgovorim kroz tih kikot i pobegnem do kapije jer sam ga poljubila. Mahne mi i nestane u daljini dok momci ponovo otvaraju kapiju.

''Helena...'' ugledam Sašu koji trči ka meni.

''Šta se zaboga desilo?'' upitao je uplašeno.

''Okej sam. Okej. Samo mi je haljina mokra...'' rekla sam i zašnirala jaknu koja mi je stajala kao džak.

''U nevolji si malena...'' rekao je tiho i sklonio se, a onda sam na vratima ugledala mamu i tatu.

''Oprosti. Saznali su i morao sam da dođem ovde...'' klimnula sam glavom i stegla zube, a onda krenula ka vratima kuće na kojima me tata besno dočekao.

Nastaviće se...

Zaljubljena bitangaWhere stories live. Discover now