"Izgledaš... Prelepo.", začula je ozbiljnost u glasu svog oca kada je izašla ispred njega. Svi pogledi su bili uprti u nju i morala je da prizna da su se svi jako lepo spremili za ovo veče.

"Hvala tata. I vi svi izgledate zaista lepo.", uz smešak im se obratila i pogled joj se zaustavio na frizuri njene majke. Ona inače stalno vezuje kosu, dok je ovog puta bilo drugačije. Kosa joj je bila skupljena u visoku i elegantnu punđu što je zadivilo Lillian. Nije mogla naviknuti na takvo novo izdanje njene majke.

Njene misli prekinu devojčica koja je veselo trčala ka njoj iz susedne sobe. Sophie je nosila kratku ljubičastu haljinicu da je podsećala na pravu malu princezu. Uhvatila ju je čvrsto svojom malenom ručicom i pribila se uz svoju sestru što je Lillian nateralo da se široko osmehne.

"Htela sam da obučem roze haljinicu, ali mi je mama obukla ljubičastu.", rekla je uzbuđeno dok je stiskala svoju šaku uz dlan njene sestre. "Ova mi se više sviđa."

Lillian se nasmeja zbog njenih upravo izgovorenih reči kada shvati da su se odnosi između Sophie i njene majke sada popravili. To ju je nateralo na bolje raspoloženje i bilo joj je zaista drago, s obzirom na konflikt od danas.

Ubrzo potom se začulo zvono na vratima što bi označilo Robinov dolazak. Sve je teklo po planu. Porodica Hawkins je strpljivo čekala ispred vrata i dočekala momka ugledno obučenog u crno odelo, dok su mu u rukama bila dva buketa ruža. Imao je osmeh na licu dok je posmatrao Lillian u haljini ispred sebe.

"Dobro veče.", začu se glas Lillianinog oca.

"Dobro veče, gospodine i gospođice Hawkins.", visoki dečko ih sve pozdravi kada uđe u topli dom. "Izgledate zaista očaravajuće večeras.", pogleda sa divljenjem u Lillianinu majku i dade joj buket koji bi i trebao biti njen.

"Hvala ti dušo.", ona se zahvali i prihvati ga sa osmehom na licu.

"Hej...", Robin se zadrža ispred Lillian, pre nego da pomazi glavu male Sophie na šta se ona zakikoće, i oni uputiše jedno drugom osmehe. On joj pokloni i drugi buket koji je i ličio na prethodni. Lillian se ponovo stidljivo nasmeši i nastavi da gleda u momka koji ju je očarao svojom pojavom.

Nije se nadala tome da će se tako lepo skockati i posetiti ih. Taj parfem ju je potpuno oborio s nogu, a tek njegov stav... Poneo se te večeri znatno zrelije i to se dalo primetiti. Nije želela da se pokazuje pred roditeljima sa njim u prisnijem stanju, ipak je imala ponosa. Ali je opet tu povučenost odradila posao.

Da li je samo to u pitanju? Pitala se dok se bez imalo razmišljanja prisećala ponovo Niallovih pokreta i dodira od sinoć. Želela je skrenuti misli sa toga. Niall je bio njen prijatelj, a Robin dečko. Nije smela maštati o tim stvarima. Ipak sa Niallom ima odnos koji mora popravit i srediti.

Dok je Robin uveliko maštao o njenim usnama. Bez prestanka i srama je razmišljao o njenom telu. Želeo ju je samo za sebe. Da bude njegova i da mu se potpuno prepusti i preda. Njegove usne su bile čvrsto pritisnute jedna uz drugu dok je on mislio na Lillian. U njegovom prisustvu je bila užasno stidljiva, a on je želeo to da promeni.

"Pređimo za sto.", Carla se oglasi nakon kraće tišine i tada se svi složiše da je poslušaju i krenu u kuhinju.

"Teško je ne primetiti Vaš izgled Carla.", Robin joj šmekerski udeli kompliment i Carlino lice se ozari. Nasmejala mu se i shvatila da je bio u pravu. Ovog puta se više potrudila oko svog izgleda. Suknja koja je malo pokrivala kolena i bela košulja nisu bile svakodnevna odevna kombinacija za jednu dadilju.

"Hvala Rob."

***

"Šta planiraš dalje Roberte?", glas gospođe Hawkins ispuni trpezariju i svi pogledi zastadoše na njemu.

Večera je prolazila zaista lepo. Hrana je bila potpuno na svom mestu. Bogata trpeza, puno hrane i dobrog pića. Šta sve Carla nije uspela da spremi. Bilo je svega i svačega. Od predjela pa do deserta. Carla je kraljica!

Svi su se dobro poneli prema Robinu, ali je Lillian falilo ono najbitnije - ljubav. Nije osetila tu toplinu oko srca dok su sedeli za stolom i pokušavali da razgovaraju kao porodica. Kao da su svi vodili računa šta će izgovoriti i reći. Nekako su se ustručavali i pokušavali da zaobilaze teme vezane za posao.

Telefonski razgovori i samo telefonski razgovori, Lillian bi u svojim mislima ponekad prevrnula očima kada bi se setila svojih roditelja kako ne odvajaju pogled sa računara i mobilnih telefona. Pretpostavila je da su ih večeras isključili, poslednjih sat vremena niko nije držao mobilni u ruci. To se treba nagraditi, zapiši sarkazam!

"Nisam baš sasvim siguran oko toga. Mislim da još ima vremena do donošenja odluke.", Robin odgovori i ljubazno se osmehnu a Lillian ponovo baci pogled na tanjir u kome je bilo sveže pečeno belo meso. Da uzmem još jedno... ili?

"Lilly i ti se zaista lepo slažete.", na te reči, baš pomenuta Lillian podignu pogled ka Carli koja ih je zaljubljeno posmatrala. Kada se govorilo o njoj, teško da je mogla ostati a da se ne zacrveni. Ili ipak ne, tužno se oprosti od komada mesa i pokuša da se ubaci u razgovor sa poteškoćom.

"Hvala Vam.", Robin reče i lagano spusti ruku na Lillianino koleno koje je iste sekunde zadrhtalo na njegov dodir. "Trudim se da je stalno pored mene, ali je to mali problem s obzirom što nismo isti razred. Iskreno se nadam da ću za par godina moći da je imam samo za sebe."

Na te reči, Lillian snažno proguta. E ovo zaista nisam očekivala! Pokušavala je da zadrži isti izraz lica i da ne pokuša da izgleda razočarano. Ova tema je bila tako neugodna za nju. U grudima je osetila neko čudno i nepozvano stiskanje, što nije mogla tako lako da zaustavi ili kontroliše. To se meni samo čini ili on zaista govori o braku?

"Kako to misliš?", Lillianin otac postavi i Robin za nijansu jače steže njeno koleno ispod stola. Lillian je lako mogla osetiti onu veoma poznatu vrućinu kako struji njenim telom.

"Želim je imati kao svoju ženu za nekoliko godina.", Robin odlučno i samouvereno reče na šta se svi za stolom osmehnuše, sem Lillian koja je izgubljeno gledala u lica svojih roditelja.

Author's note

Hmm... Pa sada ulazimo u još jedan zaplet i iskreno, jedva čekam da pišem dalje jer će biti dosta interesantno. Sledeći je moj omiljeni i jedva čekam da ga napišem. E sad, nastavka nije bilo duže vreme, a to je zbog obaveza. Što znači da ćete sledeći dobiti oko ponedeljka.

Inače, imate nastavak od PIFOMD ukoliko neko nije pročitao.

Hvala svima na komentarima od srca, zaista i želim da znate da ne odgovaram na njih iz prostog razloga što ih je na početku bilo dosta puno, a meni je previše glupo da stalno odgovaram sa: ''Hvala'' i sl. Ali znajte da čitam svaki. Hvala vam puno my gummy bears ♥♥

~SwaggyWritter

The Hatchetman | Niall HoranWhere stories live. Discover now