SVE DOK NAS LJUBAV NE RASTAVI (ZAVRŠENA)👰

30.Adrianna Ward

Ovo je bila prva potpuna noć koju sam provela u Maxovom naručju. Zbog nedovoljne količine kreveta,ležala sam na njemu obavijena njegovim rukama i s glavom na njegovim prsima. Mogli smo spavati bilo gdje i to mi uopšte ne bi bilo važno. Njegovo je naručje bio raj iz kojeg nikada nisam htjela izaći.

Sljedećeg jutra sam se probudila sama,ali to me nije previše iznenadilo. Prema onome što sam vidjela do sada,Max je uvijek malo spavao,a pogotovo sinoć zbog njegove povrijeđene ruke zbog koje je često morao da se budi.

No ipak sam se osjećala malčice razočarano,jer savršeni kraj iako je predhodna noć bila grozna,jutro bi bilo predivno da sam se probudila u njegovom naručju. 

Skočila sam iz kreveta te navukla odjeću od sinoć na sebe,jer trenutno nismo bili u svojoj sobi nego u onoj koju je Jenna prepustila Maxu. Danas sam odlučila da porazgovaram sa njim o tome kako bih voljela da sve ovo što se dešava između nas zapravo stvori nekakav odnos. Ne nekakav. Udahnem. Željela sam biti sa njim. I znala sam da i on želi isto.

Iako će to biti novi izazov za njega u životu,bila sam spremna rizikovati i otići slomljenog srca od njega kada ne bude mogao više izdržati u odnosu samnom zbog nedostatka onoga na što je navikao. A to je sex.

Iako to neće moći ostvariti samnom. Bila bih zadovoljna kada bi barem neko vrijeme mogli biti zajedno,jer Max je prvi muškarac u mome životu koji mi je postao ovoliko blizak. Bila sam sigurna da ćemo poslije razgovora oboje pronaći neko dobro riješenje za nas.

Koračala sam po sobi u potrazi za njim ali nije ga bilo,te s toga odlučim napustiti Jenninu sobu te se uputiti hodnikom do naše stare zajedničke sobe u kojoj sam ja odsjela nakon njegovog odlaska. Srce mi je sve više i više tuptalo zbog uzbuđenja koje sam osjećala a dah mi je postajao sve kraći i kraći.

Odlazak doma se sve više i više bližio a ja sam imala ogromnu želju da ovo što ja i Max imamo ovdje da ponesemo sa sobom kući u New York. Osluškivala sam hodnikom negdje ne bi li čula njegov promukao glas ali nažalost ništa. Napokon otvorim vrata sobe.

Tu je.

Nasmiješim se dok ga promatram za kuhinjskim stolom kako doručkuje te baca pogled na svoj laptop,povremeno nešto tipkajući.

Šta da mu kažem prvo?

Šta da učinim prvo?

Da ga poljubim?

Zagrlim?

''Dobro jutro'' rekla sam umjesto toga. To je najbolje,ne obraćati mu se izravno. Valjda on bude taj koji će započeti temu na naš odnos.

Nakašljem se.

''Tu si''  rekao je podignuvši pogled. Nije se smiješio.

 Zašto se ne smiješi?

''Upravo sam razmišljao da bi ti mogla preći u Jenninu sobu do kraja ovog  mjeseca,zapravo do odlaska kući''.

''Šta'' ?

Poklopio je laptop.

''Ja bi ostao ovdje,jer sam poprilično navikao,a Jenna je svakako sa Sarom u sobi''.

Bila sam zbunjena. Nisam znala kako mu se ispravno obratiti. Kako s njim razgovarati. Sve se okrenulo naglavačke. I zašto me je želio postati u Jenninu sobu? Zar ne želi biti u sobi samnom?

Ali  mislila sam...

''Ali zašto bih išla tamo,kada..'' gutala sam knedlu.

Moja zbunjenost me kopala u mjestu te s toga nisam mogla sastaviti jednu prokletu rečenicu. Nisam znala da li sam zapravo bila jako prokleto tužna ili pak toliko ljuta da bi sve ispred sebe porazbijala od bijesa koji je kiptao iz mene.